Dobro došli na portal Mreže Riječi
HomePosts Tagged "nadababic"

nadababic Tag

Ti si mogla biti okrunjena  Samo u kraljevstvu naših duša Punom predviđenja nebeskih Gdje mjesec počiva mladi  Tvoje prijestolje čisto  Za njim s prozora gledaju ljubavnici Bijelih duša s rubovima krvavim Od proteklog dana  Dok zvijezde ponavljaju slavne stranice Tvoga života veličanstvene priče A uokolo je vrijeme Skromni znak našega znanja I ljubavi koja te jedina mogla

Ne želim božićni kolač dok kolju betlehemsku djecu Ne želim tvoju riječ posipati šećerom u prahu Ne želim se tvojom snagom koristiti za vatromet Ne želim pjevati ono što ti nisi ispjevao tek anđeo u snu nalaže: ustani, uzmi dijete i bježi božićna noć je mračna kao svaka noć zato nas bolje krije beznačajne i radosne a zvijezda sja kao

Isuse dobri, Isuse mladi, Isuse, dvostruko mlađi od mene, Uvijek zašutim na dan Tvoga rođenja,  I samo lutam pokraj oltara i mnoštva malih Betlehema I tada bih neko djetešce, mjesto Tebe, pogladio po kosi. Djetešce što prosi… A danas, dva duga tisućljeća, Od Tvog na tron križa ustoličenja, I čuda uskrsnuća, Vjerujem još samo

Molitve sv. Franje Ne drijemaj, Bože. Dođi i igraj se u mojoj radosti, dok s pticama cvrkućem i vuka, brata svoga, učim pjevati. Lȕda sam, kažu, i nikog nema u mojoj čami. Jer prazne ruke, umjesto na molitvu, oko nježnih breza sklapam. Grlim vjetar i prizivam te, o Bože. Ne daj mi mudrost njihovu. Hoću mudrost dječaka,

Obasjan vedrinom Modrine Tvoje, Bože, modrine sunca su puna dubine. Ponizan i veseo vidim sve svoje praznine,  te kličem ko cvijeće i ptice za tobom iz srca punine.          Modrine,  Tvoje modrine Za maštu su, ko potoku  poslije oluja i kiša nizine. Dubine i modrine modre neba dubine, ko vječnosti svijetla su visine. Tom Smerdel GRAĐA ZA VJEROUČITELJE O pojmovima SVJETLOST: BOJE  Ponajprije treba reći

Molitva O Višnji Bože, jedini moj Bože,  Ti, nado, mojih odbrojanih dana, Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana,  Gdje tru se sati a trenutci množe. Koji se truju i koji se glože, Nek upru pogled u srž onih rana  Što ih je Sin tvoj radi ljudskih mana Trpio više no

Nada Kesterčanek-Vujica Molitva uz more Za Hrvatsku te dragu molim, Madono, kraljice mora, Tu patnicu tužnu i lijepu S tisuću krvavih bora. Prospi sunčevo zlato nad njom, Nek se otvore širom svi prozori; Nek urode loze vinove I žito drago dozori. I još te molim u crkvi ovoj  Prepunoj tropskih aroma,  Madono, kraljice mora,  Povrati joj sinove doma.  GRAĐA

Iz tihoga kuta hrama i ja se opraštam, Bože, od ovog velikog dana, koji si stvorio ti. I odlazim sav zanesen sa dušom koja za vječnost ko srce monaha zri. I pjevam: nek ti je slava, Bože, u osobe tri. Jeronim Korner GRAĐA ZA VJEROUČITELJE O pojmovima HRAM Staroslavenska riječ hram (stsl. xramъ, češ. chrám) znači zaklon. Općenito označuje građevinu namijenjenu

Tin Ujević  Molitve večernjih zvonika  Kroz plavi suton mramorni zvonici  visoke i bijele misli snivaju; kroz plav se uzduh sutonski zvonici  uzdasima zvonkijem dozivaju. U molitvama, s križem zvonici zemlju u plavi suton blagoslivaju: o svete vaše popijevke, zvonici,  tê se u duši rajskim ritmom slivaju! Utišati će srca disharmoniju, jer dobre i drevne dozvaše melodije;  utopit