Kad netko moli savršenu molitvu „Učini srce moje po srcu svome“ Misli da moli za srce ponizno Puno topline i dobrote Okruženo baroknim plamičcima Ne imajući toliko na umu ono poglavlje na križu A pogotovo ne misleći Da je u to srce uračunat Sav mrak ovoga svijeta I svaki povod te molitve Pa je prema
Krist je u Hostiji bijeloj izašao iz crkve. Mašu srebrenim kadionicama ministranti. Prozori su ogrnuti sagovima, okićeni cvijećem. Danas su Korosanti. Sve je pošlo za Njim. On ide u blistavost polja, dok Ga zvonjava silna iz praznoga prati mjesta. U tišini dočekuje Ga samoća njiva i vinograda. Poljskim je cvijećem posuta sva
Franji Kuhariću, kardinalu Dobroto lúda od sebedarja nježnosti lúda od načina i količine kako koliko još ljudskosti najljudskija nadljuskosti sáma pitomino spokoju krotkosti s vrha samozataje o žrtvo sva od ljubavi što ne sanja zrâče vodo ognju ljepoto leptira i cvijeta ljupkosti najljupkija kruše svagdanji zavičaju bezmjerja Janje Božje koje odnosiš nakaznosti svijeta budi mi milostivo. (Medvednica, 29. ožujka 1981.) Joja Ricov GRAĐA ZA VJEROUČITELJE O POJMOVIMA JANJE Tkogod je vidio
mom ocu Nebeske sada slaže on parkete i zakiva ih čavlom od kristala. na riblju kost
Ti si mogla biti okrunjena Samo u kraljevstvu naših duša Punom predviđenja nebeskih Gdje mjesec počiva mladi Tvoje prijestolje čisto Za njim s prozora gledaju ljubavnici Bijelih duša s rubovima krvavim Od proteklog dana Dok zvijezde ponavljaju slavne stranice Tvoga života veličanstvene priče A uokolo je vrijeme Skromni znak našega znanja I ljubavi koja te jedina mogla
Ne želim božićni kolač dok kolju betlehemsku djecu Ne želim tvoju riječ posipati šećerom u prahu Ne želim se tvojom snagom koristiti za vatromet Ne želim pjevati ono što ti nisi ispjevao tek anđeo u snu nalaže: ustani, uzmi dijete i bježi božićna noć je mračna kao svaka noć zato nas bolje krije beznačajne i radosne a zvijezda sja kao
Isuse dobri, Isuse mladi, Isuse, dvostruko mlađi od mene, Uvijek zašutim na dan Tvoga rođenja, I samo lutam pokraj oltara i mnoštva malih Betlehema I tada bih neko djetešce, mjesto Tebe, pogladio po kosi. Djetešce što prosi… A danas, dva duga tisućljeća, Od Tvog na tron križa ustoličenja, I čuda uskrsnuća, Vjerujem još samo
Hvaljen Isus, moja stara bako; Hvaljen Isus, radenice moja! Ja u snima često k tebi idem, kad krunicu molim uspomena. Sni o tebi po bosiljku mire. Ja te vidim: čučiš pored trijema i prebireš vunu za vretena. Kako si mi, moja stara bako? Kako si mi, radenice moja i najbolja veziljo i tkaljo? Orah šumi.
Molitve sv. Franje Ne drijemaj, Bože. Dođi i igraj se u mojoj radosti, dok s pticama cvrkućem i vuka, brata svoga, učim pjevati. Lȕda sam, kažu, i nikog nema u mojoj čami. Jer prazne ruke, umjesto na molitvu, oko nježnih breza sklapam. Grlim vjetar i prizivam te, o Bože. Ne daj mi mudrost njihovu. Hoću mudrost dječaka,
Obasjan vedrinom Modrine Tvoje, Bože, modrine sunca su puna dubine. Ponizan i veseo vidim sve svoje praznine, te kličem ko cvijeće i ptice za tobom iz srca punine. Modrine, Tvoje modrine Za maštu su, ko potoku poslije oluja i kiša nizine. Dubine i modrine modre neba dubine, ko vječnosti svijetla su visine. Tom Smerdel GRAĐA ZA VJEROUČITELJE O pojmovima SVJETLOST: BOJE Ponajprije treba reći
