Ne želim božićni kolač
dok kolju betlehemsku djecu
Ne želim tvoju riječ
posipati šećerom u prahu
Ne želim se tvojom snagom
koristiti za vatromet
Ne želim pjevati
ono što ti nisi ispjevao
tek anđeo u snu nalaže:
ustani, uzmi dijete i bježi
božićna noć je mračna
kao svaka noć
zato nas bolje krije
beznačajne i radosne
a zvijezda sja
kao i uvijek.
Josip Sanko Rabar
GRAĐA ZA VJEROUČITELJE
O POJMOVIMA
NOĆ
Noć je vrijeme tame od potpuna zalaska Sunca do sljedeće zore. To je temeljno ljudsko iskustvo: s jedne strane nalikuje smrti, s druge je vrijeme mirovanja i snivanja. Pashalna noć u Svetom je pismu noć izbavljenja od ropstva koje će se dogoditi u Dan Jahvin. Proroci o tom danu kažu da će to biti tama, a ne svjetlost (Am 5, 18); mrak i gusta sjena (Sef 1, 15; Jl 2, 2), a Izaija govori da će taj dan jednima biti noć, a drugima blistava svjetlost najavljujući im lutanje i tami i dan kad će vidjeti svjetlost veliku (Iz 8, 21; 9, 1). Noć kušnje kao prijelomnu točku u življenju svakoga čovjeka psalmi i mudrosne knjige promatraju kao iskustvo Božjega suda jer noću savjest i srce glasnije progovaraju, tada se i pravednici preispituju jer sada znaju da Bogu ni tmina nije tamna i noć sjaji kao dan (Ps 139, 12). Uskrsna noć – noć bdijenja, tj. u svanuće prvoga dana sedmice (Mt 28, 3). Život je pobijedio smrt, stoga ljudi više ne pripadaju noći (usp. 1 Sol 5, 5).
U vjerovanjima starih uljudbenih krugova noć je znak kaosa. Božica Nikta (grč. nyx) kći je Kaosa, (grč. kháos: prvotna praznina; neomeđenost i pomutnje) i majka Urana (grč. ouranós: nebo) i Geje (grč. geo: zemlja). Djeca su noći san i smrt, snovi i tjeskobe, nježnost i obmana. U neeuropskim mitovima noć označuje zemljinu utrobu i smrt. Noć je i vrijeme zavjera i urota. Slika je nesvjesnoga. Koliko je noć početak tame, toliko je i priprava za dana kada će ogranuti svjetlost.
O hrvatskom jeziku
FRAZEMI I NJIHOVO ZNAČENJE
crn (glup) kao noć – tko nejasan, nespoznatljiv, opasan
dan i noć / noć i dan – vazda, neprekidno, uvijek
noć ima svoju moć – noću se u većoj mjeri zbiva ono što se ne osjeća ili ne javlja tako očito kao danju (bolovi, duhovni ili duševni poticaji, različite želje itd.
noćna ptica – onaj koji svojom voljom živi noćnim životom, lopov, opsjenar, zavodnik itd.
noću su sve krave crvene – noć je prilika za obmanu i samoobmanu
ove noći – a) noćas, tj. noći koja je prethodila ovom danu dana, b) noći na kraju ovoga dana
preko noći – iznenada, odjednom, za časak, u kratku vremenu ostati ili postati tko ili što
progutala (pojela) ga noć – nestao je, poginuo na nepoznat način, inačica:
reći (komu, čemu) laku noć – raskinuti kakav odnos s osobom ili djelom, navikom ili postupkom; posve se odreći od čega (pušenja, krađe i sl.)
svu noć nisam sklopio oka – kad je osoba zabrinuta, tjeskobna ili uplašena
(uzeti) noć na glavu – probdjeti noć kada se što mora činiti noću
POSLOVICE
Badnjega dne u noći nijedna se zled na uzroči.
Bolje ti je noćas ovsenice nego sutra pogače.
Dan za noći hrli, a noć za danom.
Dođe noć ka i sinoć.
Duga noć ka i careva godina.
Gdje je noćiti ne valja godinovati.
Kad tica s vranom noćuje, i ona gače ka vran.
Ko ide po noći, ne će mu Bog pomoći.
Lijep ko truh u ponoći.
Ljubav žetnja noćca ljetnja.
Ne ište se padalište prije noći.
Rastaje i zora noć i dan, ako su i nerastavni.
Uz razgovor s učenicima
Poticaj za iskazivanje osjećaja i stavova
Jeste li prema naslovu pjesme očekivali poznat i uobičajen božićni ugođaj?
U čemu sve Rabarova Božićna pjesma ima poveznice s našom današnjicom? Na koje sve načine u našemu stoljeću ginu djeca? U kojim se sve dijelovima svijeta danas ratuje?
Komu pjesnik četiri put govori: „Ne želim…“? Zamjećujete li kakve božićne motive u tim ponavljanjima „Ne želim…“?
Koje je pjesnikovo „Ne želim…“ u vama najsnažnije odjeknulo? Zašto?
Tko su „beznačajni i radosni“? Navedite njihove odlike ili svojstva: što takvi čine, čemu se nadaju, gdje žive, po čemu se prepoznaju?
Protumačite posljednja dva stiha u pjesmi.
*Rabarova Božićna pjesma nastala je početkom oružanoga napada na Republiku Hrvatsku, 1991. godine.
O pjesniku
Josip Sanko Rabar
Josip Sanko Rabar jedan je od najplodnijih autora na hrvatskoj književnoj sceni. Dosadašnji njegov opus obuhvaća 23 naslova različitih književnih vrsta — od romana i pripovijetki do pjesničkih zbirki i filozofskih, religioloških, socioloških, likovnih, filmskih i televizijskih eseja i kritika, od aforizama i crtica do scenarija, studija i ogleda. Objavljuje u 562 brojnim glasilima te na radiopostajama. Biografija mu je prepuna nevjerojatnih obrata, od kriza identiteta do najdubljih duševnih iskušenja, od vatrenoga zagovaratelja marksizma do ludila, od čega ga spašava obraćenje na katoličanstvo. Usprkos životnomu košmaru i dramatičnomu sebetraženju ostvario je brak i postao obiteljski čovjek, uspio je diplomirati (1976.) filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom se i zaposliti na Hrvatskom radiju, da bi se nakon umirovljenja potpuno posvetio pisanju. U hrvatskoj književnosti pojavio se je kao autor “izvan generacija i škola” (Zvonimir Mrkonjić), s briljantnom zbirkom pjesničkih minijatura Igračke (1984). Rabarova sklonost filozofičnoj meditaciji i kontemplaciji protkala je sva njegova djela — od pjesama Božje dijete, Pjesme bratu Suncu (2008) i Razgovor s Bogom (2010) do zbirke poema Drvodjelja & Riba (1995) i eseja Vjera i mistika (2011), Zlo iz neznanja (2012), Mistika Ivana od Križa i dr., te do pripovijetki i autobiografskoga romana Ludilo i obraćenje (2014) u kojima obrađuje niz duboko misaonih i religioznih tema kojima oskudijeva hrvatska književna produkcija. Prepoznat od uglednih imena hrvatske književne kritike (Mrkonjić, Ladan) dobitnik je brojnih književnih nagrada. Član je više hrvatskih književnih, novinarskih i kulturnih institucija te je uvršten u školsku lektiru i 15-ak antologija. S Rječnikom etiketa, jednim od posljednja tri naslova objavljenih u proljeće 2019. godine, Rabar ponovno hrabro zakoračuje u neosvojeni prostor izvan i između književnih rodova koristeći slobodu koju otvara postmoderna nesputanim poigravanjem žanrovima, sadržajima i formama. Njegov Rječnik etiketa plod je dugotrajnoga razmišljanja i pisanja minucioznih razmatranja o fenomenu predrasuda i etiketiranja koja ja objavljivao u Kršćanskoj reviji Kana. Prišavši ovoj zapostavljenoj, a sveprisutnoj pojavi u međuljudskom općenju, istraživački znatiželjno pronalazi i iznosi na vidjelo niz primjera uglavnom negativnih i neargumentiranih sudova koje bez odgovornosti “lijepimo” drugima iako smo često i sami žrtve tuđega etiketiranja. “Najveća je predrasuda kad misliš da nemaš predrasuda,” izjavljuje Sanko Rabar i iz toga motrišta promatra ljudsku prirodu koja se bakće s vlastitim slabostima i brzopletim sudovima, poluistinama i falsifikatima padajući u zamke redukcije ili preuveličavanja, besmislica i ušutkivanja zdravoga razuma. Rabarov Rječnik etiketa nije samo zbirka od 67 duhovito sročenih minijatura, nego i pravi abecedarij razotkrivanja zabluda koji na jednostavan i pristupačan, leksički bogat i stilski originalan rabarovski način podučava i pomaže čitatelju da analizom vlastitih sudova i ocjena razumije i prepozna svoje predrasude, neznanje i povodljivost svojih etiketiranja kako bi ih uspješnije kontrolirao i izbjegavao ih gdjegod je to moguće. Rabar je svjestan da je to pomalo sizifovski posao, no ne odustaje od svojih majeutičkih načela i potrage za istinom za uzvrat vlastitim zabludama u kojima se zaplitao u najdubljim ponorima duše da bi našao odgovor u Onom koji je jedini mogao reći za sebe “Ja sam put i istina i život”. Ta je istina, put i taj život izvor nadahnuća Sanka Rabara, njegove potrage za smislom i nepresušne stvaralačke snage i produktivnosti. Njegov Rječnik etiketa poziva nas na dobrodušnost i svetost “siromašnih duhom”, koji se klone predrasuda i etiketiranja svojega bližnjega imajući na pameti Isusove riječi: “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojem ne opažaš?” (Lk 6,41).
(Autorica: Tuga Tarle; https://hrcak.srce.hr/clanak/330814)
dr. sc. Nada Babić
