Franji Kuhariću, kardinalu
Dobroto lúda od sebedarja nježnosti
lúda od načina i količine
kako
koliko još
ljudskosti najljudskija
nadljuskosti sáma
pitomino
spokoju
krotkosti s vrha samozataje
o žrtvo sva od ljubavi što ne sanja
zrâče
vodo
ognju
ljepoto leptira i cvijeta
ljupkosti najljupkija
kruše svagdanji
zavičaju bezmjerja
Janje Božje koje odnosiš
nakaznosti svijeta
budi mi milostivo.
(Medvednica, 29. ožujka 1981.)
Joja Ricov
GRAĐA ZA VJEROUČITELJE
O POJMOVIMA
JANJE
Tkogod je vidio živo janješce (tek ojanjeno) ili koji dan starije, taj će teško priznati da postoji ljupkije mladunče. Naime, koliko je janje plaho i bojažljivo, toliko je radoznalo, zaigrano i bezazleno; snježnobijela rúna, umiljate glavice i velikih očiju. Dok skakuće livadom, nalik je na lopticu, odaje ga tek nemiran repić; pamti osobu s kojom se igralo. Zato je simbol čistoće, bezazlenosti, ljupkosti i pokornosti. U mnogim je uljudbenim krugovima bilo žrtvenom životinjom.
Jaganjac (lat. agnus) predstavlja (simbolizira) Krista. Izraelci su se smatrali Božjim stadom, stoga je ovca ili janje bilo simbolom vjernoga Izraelca čiji se pastir brine o svakoj jedinki svojega stada. Riječ ebed semitski je izraz za janje, a doslovno znači mladunče, dakle i dječak ili mladić, i to u smislu „sluga“. Odatle i naziv Izaijine Pjesme o sluzi Jahvinu, u kojoj je možda najočitija simbolika kršćanske ikonografije gdje se Krista prikazuje kao pastira (Dobri pastir) koji u rukama nosi janje ili ovcu te predstavlja grješnika. Likovni motiv dobroga pastira preuzet je iz helenske kulture.
„Kao pastir pase stado svoje,
u ruke uzima jaganjce,
nosi ih u svome naručju,
i brižljivo njeguje dojilice.“ (Iz 40, 11)
Kasnije se Krista ikonografski prikazuje kao Jaganjca Božjega, tj. janje sa svetokru-gom (aureolom) oko glave te stoji na uzvisini (predstavlja Kristovu crkvu) podno koje teku izvori ili potoci (predstavljaju četiri evanđelja, četiri edenske rijeke) koje teku natapajući i osvježavajući pašnjake Crkve na zemlji. U nekim prikazima ima sedam potoka, tada potoci predstavljaju svete sakramente.
„K’o jagnje na klanje odvedoše ga;
k’o ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih.“ (Iz 53, 7b)
Janje je često nalazi u likovnim prikazima Svete obitelji, gdje se uz Isusa nalazi i dječak Ivan Krstitelj (kao dječačić) koji grli janje pokazujući kažiprstom na Isusa jer će, kao Kristov preteča, nazvati Isusa Jaganjcem Božjim.
U Otkrivenju se pojavljuje Janje sa sedam pečata:
„jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.“ (Otk 7, 17)
Kako je u različitim religijama janje bilo pomirbenom žrtvom (u jednom Dionizovu kultu janje se baca u jamu, u islamu se janje kolje za Ramazan i u još nekim pučkim kultovima), tako je Carigradski koncil 692. godine odredio da kršćanska umjetnost Krista ne prikazuje kao janjeta križu niti okružena suncem i mjesecom nego kao čovjeka.
O hrvatskom jeziku
FRAZEMI I NJIHOVO ZNAČENJE
ići, poći… kao janje na klanje – ne opirati se, ne suprotstavljati se
žrtveno janje – osoba okrivljena kako bi se prikrila tuđa krivnja
nevin kao janje – poštena, čista (možda i naivna) osoba
nevino janje – (iron.) koji se pričinja nedužnima, čistim
POSLOVICE
Umiljato janje dvije majke doji.
Bolje dati vunu nego ovcu.
Čije ovce toga i planina.
Dobar pastir ovce striže a ne dere.
Dobra ovca ne bleji mnogo, ali mnogo vune daje.
Gubava ovca sve stado okuži.
I crna ovca bijelo mlijeko daje.
I sve ovce i siti vuci – ne može biti.
Jedna ovca nema dvije kože.
Koja ovca bleji, zalogaj gubi,
Ko se ovcom čini, vuk ga izije.
Kojoj ovci njeno runo smeta, tu nema ni ovce ni runa
Lakše je čuvat ovce nego novce.
Naljutio se kao ovca ležeći.
Ovčje runo, a vučje srce.
Bez pastira – ni mlika ni sira.
Svaka ovca može svoje runo nositi.
Uz razgovor s učenicima
Poticaj za iskazivanje osjećaja i stavova
Komu se pjesnik obraća stihovima: čitatelju ili kojoj drugoj osobi?
Predočite sebi značenje riječi način i količina u prvoj strofi:
Dobroto lúda od sebedarja nježnosti
lúda od načina i količine
Imenicama iz trostiha dodajte atribute koji će izreći jedno svojstvo osobe o kojoj se pjesnik obraća.
zrâče
vodo
ognju
Zašto je velik broj imenica u ovoj pjesmi u vokativu?
Pročitajte bilješku o pjesniku pa zaključite je li ova pjesma hvalospjev ili prozbena molitva ili koja druga vrsta?
Pročitajte još jednom frazeme pa zaključite njihovo podrijetlo.
Što je razlog da ima mnogo poslovica o ovci, a samo jedna o janjetu (janjadi)?
O pjesniku
https://www.croatianhistory.net/etf/ricov.html
dr. sc. Nada Babić