Krist je u Hostiji bijeloj izašao iz crkve. Mašu srebrenim kadionicama ministranti. Prozori su ogrnuti sagovima, okićeni cvijećem. Danas su Korosanti. Sve je pošlo za Njim. On ide u blistavost polja, dok Ga zvonjava silna iz praznoga prati mjesta. U tišini dočekuje Ga samoća njiva i vinograda. Poljskim je cvijećem posuta sva
Franji Kuhariću, kardinalu Dobroto lúda od sebedarja nježnosti lúda od načina i količine kako koliko još ljudskosti najljudskija nadljuskosti sáma pitomino spokoju krotkosti s vrha samozataje o žrtvo sva od ljubavi što ne sanja zrâče vodo ognju ljepoto leptira i cvijeta ljupkosti najljupkija kruše svagdanji zavičaju bezmjerja Janje Božje koje odnosiš nakaznosti svijeta budi mi milostivo. (Medvednica, 29. ožujka 1981.) Joja Ricov GRAĐA ZA VJEROUČITELJE O POJMOVIMA JANJE Tkogod je vidio
mom ocu Nebeske sada slaže on parkete i zakiva ih čavlom od kristala. na riblju kost
Ti si mogla biti okrunjena Samo u kraljevstvu naših duša Punom predviđenja nebeskih Gdje mjesec počiva mladi Tvoje prijestolje čisto Za njim s prozora gledaju ljubavnici Bijelih duša s rubovima krvavim Od proteklog dana Dok zvijezde ponavljaju slavne stranice Tvoga života veličanstvene priče A uokolo je vrijeme Skromni znak našega znanja I ljubavi koja te jedina mogla
