Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Mrvice s križnoga puta

Pristup

Ustvari, što me dovelo k tebi?

Tek znatiželja? Potraga? Muka?

Je li to kušam pristupit k sebi?

Ili me tvoja privukla ruka?

I.

Sa strane gledam kako još sude

zajedno s tobom poštene ljude.

Nesvjestan da sam i sam u redu

da i mene na taj sud privedu.

II.

Dok teret strašan pada na pleća,

ćutim da te je izdala sreća.

Nikud ne možeš uteći više,

grešnost te moja sve grublje stiže!

III.

Okrutan pad je i svi ga vide,

likuju jedni, drugi se stide!

Iako znadem da sve se dozna,

krijem se da me nitko ne pozna!

IV.

Otkuda sad je iskrsla majka?

Zagrljaj. Dodir. Uzdah i stanka

bez riječi, samo s pogledom boli.

Jedino ona beskrajno voli!

V.

Šimun je samo siromah jedan

i baš je zato divljenja vrijedan.

Prista podmetnut umorna leđa.

Samo tim putem dolazi sreća.

VI.

Mučno je gledat patničko lice

pa puštam da me zavedu trice.

Prividom lažne izmišljam slike.

A prava slika je u Veronike!

VII.

Okrećem knjigu, prevrćem list,

u drugu boju umačem kist,

da zbrišem pad. No pečat muke

ostaje trajno na dohvat ruke.

VIII.

Žene, ah žene!  Sve opet sliči

propasti, spasu, vječitoj priči.

Al’ bez vas život ne drži vodu!

Ne daj im da bez ljubavi odu!

IX.

Dok sa svih strana muzika dreči

u svakoj rani još dublje ječi

plod okrutnosti novih strahota.

Izokrenuti oblik života.

X.

Do kraja svučen. Dvostruka bol!

A tko je zapravo ovdje gol?

Ogoljuje nas žudnja do kosti.

Da barem mogu reći: Oprosti!

XI.

Prikuj ga na križ! Veselje ludo,

krvava igra – ljubavi čudo.

Bodove broje množeći čavle

kad ljudi počnu sličit na đavle!

XII.

Okrutna smrt je, milosti nema,

Jedan se sa sve umrijeti sprema.

Milošću svoje smrtne postelje

zlikovce pretvaraš u prijatelje.

XIII.

Oplakivanje. Siročad svi smo.

samo to zasad shvatili nismo.

Kapljica s neba sred gorke suše

skroviti uzdah pobožne duše.

XIV.

Na grobu trune plastično cvijeće,

lampica trepti umjesto svijeće.

No ispod svega ipak se krije

mrvica žara što srce grije.

Čekanje:

Pitam te: je li baš sve gotovo,

kad je rečeno posmrtno slovo?

Hoćeš još htjeti ovomu jadu

otkriti jutro vječnosti, nadu?


Mrvice i Priče

Tekst je preuzet uz dopuštenje autora iz djela “Mrvice s tvoga stola”, CUS, 2017.

Post Tags
Share Post