U uskrsnom vremenu često izgovaram riječ zanos. Molimo Boga da možemo neoslabljenim zanosom slaviti u uskrsnoj radosti. U predslovlju stalno pjevamo u zanosnoj vazmenoj radosti. Zanos je oduševljenje. Entuzijazam. Ushit.
Kako biti stalno u zanosu? Iz običnog života znamo da nas zanos često hvata na nekim početcima. Zanosno započinjemo neki posao. Oduševljeni smo sobom i drugima. Posao nas odmara. U poslu se ostvarujemo. Dobro nam ide. Dobro se osjećamo i tako dalje. S vremenom, kao po nekom pravilu, zanos opada. Počinje nas hvatati dosada. Monotonija nas umara. Budući da nikada ne može biti po našem, počinje nas hvatati i srdžba. Ljudi s kojima radimo polako nam idu na živce. Sve to isto može se primijeniti i na brak. Kako se oduševljeno krene, a kako toliki brakovi završe u nekoj slijepoj lulici. Mane bračnih parova jedno drugom isisavaju život. O kad bi se moglo neoslabljenim zanosom sve raditi, biti u braku, općenito, – živjeti! O kad bi svaki dan moglo biti Valentinovo! O kad bismo mogli biti zanosni kreatori, zdušni radnici!
Netko bi mogao na ovo reći: pa to mogu samo neki glupi zanesenjaci. Život je takav, plitak i jadan! Preostaje nam tavoriti dane. Gurati iz dana u dan. Vući se kroz život. Dok dur, dur! Drndat se i nekako se dovuci do kraja, pa i odustati kad više ne ide. Koliki odustaju! Ne odustaju samo od nečega ili nekoga, nego i od samoga sebe! Ajme! Mnogi odustaju od Krista. Od vjere. Crkve.
Zapitajmo se sada što nam najviše oduzima zanos? Čini mi se da je to – zahtjev! Kada nešto zahtijevam od sebe, brzo se umaram. Isto tako kada zahtijevam o drugih, brzo se razočaram. Tvrd sam ja, tvrdi su drugi, tvrda je stvarnost. Ništa i nikada neće biti po mome. Mogu ja zahtijevati koliko hoću i što hoću, i od sebe, i od Boga i od ljudi, na kraju će sve biti kako jest.
Vjera u Uskrsnuloga i uskrsnuće izbija iz nas zahtjeve. Mračne zahtjeve. Napete zahtjeve. Besmislene zahtjeve. Raspeti nije ništa zahtijevao od sebe niti od ljudi. Dao se razapeti. Dao se ubiti. Stavio je dušu svoju u ruke Očeve i spustio se u podzemlje. Nad pakao. Uskrsnuo je. Pobijedio. Ušao je u radost i slavlje. U život. Zanosni život. Život u Ocu. Život u Duhu Svetomu. Puni život. Uistinu je uskrsnuo. Vjerujem. Po vjeri mi Uskrsnuli daje Duha Svetoga koji u meni budi zanosnu vazmenu radost. Duh Sveti svjedoči mome duhu da sam ljubljeno dijete Božje. Duh Sveti u meni kliče: Abba! Oče! Duh Sveti mi pomaže na putu obraćenja. On u meni rastapa sve zahtjeve, svako moraliziranje sebe i drugih, svako nakaradno traženje da se Bog prilagodi meni i mojim prohtjevima. On mi daje snagu da umirem samome sebi i dajem se razapeti od mana drugih. Daj mi, Bože, neoslabljeni zanos!
Bazilije M.
Photo by Joel Holland on Unsplash
