Zamislimo čovjeka koji je zalutao u nepoznatom kraju, na primjer, u nekoj dubokoj šumi. Odjednom mu se otvaraju svi osjećaji i mozak mu radi tisuću na sat. Pazi na svaki šum. Zamjećuje svaku stopu koja se pojavljuje utisnuta u tlo. Dobro promatra nebo jer mu donekle pomaže u orijentaciji. U sjećanje mu dolazi svo znanje koje je stekao u školi ili na nekoj obuci o orijentiranju u šumi. Svakako, čitav je razbuđen. Ako se taj isti čovjek nađe u dobro poznatom kraju, opušten je i putuje napola sanjareći. Neznanje i ugroženost ga drže budnim.
S ovom slikom u glavi pročitajmo evanđelje u kojem nas Krist poziva na budnost: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kada Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti. Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.
Očito, napetost je između znati i ne znati, slutiti i ne slutiti! Krhko je znanje. Znam da ne znam. Veliko je naše neznanje. Duboko i gotovo sveobuhvatno. Kada su Krista pitali zna li on kada će ponovno doći, odgovorio je da je to pridržano Ocu. I on je pravi čovjek.
Netko se ženi ili udaje s nekim ludim uvjerenjem da zna što je brak i kako će on(a) u braku. Netko je u polju i misli kako je sve jasno. Obrada polja, usjevi, žetve, plodovi, jelo i eto. Netko je u mlinu s uvjerenjem da su brašno i kruh dovoljni. Kao, sve se zna. Takvo nas uvjerenje zatvara za novo i iznenađujuće. Bezbroj je misterija u našem životu. Očito da je Noa bio budan. Nije bio uljuljan u uvjerenju da je sve znano i jasno. Nije spavao na lovorikama. Zamjetio je mnoge znakove koji su ga naveli da gradi korablju.
Ako ćemo pošteno govoriti, stvarnost nas nadilazi. Povijest je veliki misterij. U nepoznatom smo kraju. Ništa se ne podrazumijeva. I sve nas ugrožava. Na drugom je mjestu Krist rekao: Bdijte i molite! Molitva je aktivna otvorenost. Stavljanje u ruke Božje cijelog svog života i svih događaja. Oni koji su bili uzeti, sigurno nisu na silu uzeti. Trebam se dati uzeti. Dići ruke. Otvoriti srce. Prepustiti se. Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj! Oče, tebi je sve znano! Ne kako ja hoću nego kako hoće ti. Tako je bilo u Getsemaniju. I tada je Krist rekao: Bdijte i molite da ne padnete u napast.
Bazilije M
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
.
Photo by Amaury Gutierrez on Unsplash
