Ljeto i školski praznici idu svome kraju, a nova školska godina je pred vratima. Neka djeca joj se vesele i jedva čekaju školu, dok druge već sada opterećuju buduće školske obveze. U iščekivanju nove školske godine roditeljske brige su još veće: odgovornost za knjige i materijalno, neizvjesnost i strah za uspjeh svoga djeteta, kako savjetovati i odgajati svoje dijete u ovim zahtjevnim vremenima.
Mislim da je ovo odlična prigoda predstaviti vam Mariju Montessori i sigurna sam da njezino učenje i njezina pedagogija mogu pomoći i djeci i roditeljima u odgoju i obrazovanju, u životu.
Maria Montessori postala je 1896. godine prva žena liječnica u Italiji. Godine 1907. otvorila je Dječju kuću (Casa dei bambini). Ona je smatrala kako će djeca ostvariti svoje prirodne potencijale, ako im se dopusti sloboda samostalnog biranja onoga čime će se baviti u okolini koja je usklađena s njihovim razvojnim potrebama. Stoga je i geslo Montessori pedagogije: „Pomozi mi da učinim sam”. Danas kada odrasli nastoje ‘olakšati’ djeci život, radeći stvari umjesto njih, ne dopuštajući im napore i onemogućavajući samostalnost, a time i kreativnost, ovaj slogan bi trebao biti putokaz kojim putem ići. Potičući dječju samostalnost, razvijamo samopouzdanje djeteta kao i povjerenje u druge. Uvijek budite spremni pomoći djetetu kojem je potrebna pomoć ali i povući se kada vidite da se snalazi.
Montessori ističe važnost razvoja “upijajućeg uma”, koji se temelji na stjecanju i usavršavanju vještina koje su karakteristične za određeni razvojni period. Za nju je dijete biće koje se izgrađuje u skladu s uvjetima svijeta koji ga okružuje. U svojoj knjizi Upijajući um istaknula je: „Sredina u kojoj djeca odrastaju jest instrument koji značajno utječe na njihov odgoj… Odgajanjem djece možemo mnogo pridonijeti dubljem shvaćanju i produhovljenju čovjeka, kao i njegovom većem blagostanju.” Stoga promislite je li okolina u kojoj vaše dijete boravi usklađena s njegovom dobi i sposobnostima? Je li okruženo poticajnim materijalima (kocke, slagalice, plastelin i sl.) i što biste mogli promijeniti?
Maria Montessori smatra kako kod djece ne djeluje kazna, već učenje kroz posljedice svojih postupaka. Kad djeca shvate posljedice svojih postupaka, naučit će sama donositi odgovorne odluke. U montessori ustanovama djeca od najmanje dobi koriste staklene čaše za piće. Možda se sada pitate: „Zar se čaša neće razbiti? Neće li dijete proliti vodu? “Odgovor je, da!” U slučaju prolijevanja, briše se mokra površina. S vremenom dijete uči biti opreznije, jer vidi što se događa ako se tako ponaša. Takva opažanja mogu se primijeniti na sve vrste ponašanja, od jednostavnih stvari poput prosipanja nekog sadržaja, do složenijih situacija poput ljubaznog komuniciranja s braćom i sestrama.
Kažnjavanje djecu potiče da lažu o svom ponašanju i sramoti ih se te se stoga osjećaju loše. To šteti međusobnoj povezanosti roditelja i djece. U suprotnom, dijete koje razumije posljedice svojih postupaka, naučit će donositi odgovorne odluke svojom voljom, umjesto da takve odluke donosi samo zato da izbjegne kaznu.
Za kraj, ili možda početak, poslušajte savjet Marije Montessori: „Koncentrirajte se na to da razvijate dobro u svom djetetu. Tako neće biti mjesta za ono loše.“
Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije
