Kišne srpanjske nedjelje prošetao sam jednim zagrebačkim sajmom. Šetajući, došao sam do jednog izlagača koji je izložio mnoštvo knjiga i spisa, naslaganih na jednu hrpu. U prolazu sam bacio pogled na tu hrpu knjiga, ne očekujući ništa zanimljivo. Međutim, na vrhu hrpe stajalo je rukom napisano pismo, s prikvačenom sličicom blaženog Nikole Tavelića. Odmah sam prepoznao da se radi o rukopisu dr. Josipa Andrića, hrvatskog književnika, poznatog glavnog urednika katoličke izdavačke kuće »Društvo Sv. Jeronima« od 1921. do 1946., a od 1946. do umirovljenja 1954. radnika u uredništvu Hrvatskoga književnog društva Sv. Ćirila i Metoda.[1] Sa spisima dr. Andrića već sam se ranije susreo, a bl. Nikola Tavelić bio mi je znak da se radi o hodočašću u Svetu Zemlju. Znao sam da tu treba biti nešto povezano s bl. Alojzijem Stepincem. Naime, dr. Andrić bio je jedan od organizatora poznatog hodočašća u Svetu Zemlju 1937., kada su hrvatski katolici, predvođeni zagrebačkim nadbiskupom Alojzijem Stepincem, posjetili Kristovu Domovinu.
Približio sam se hrpi načinjenoj od gomile knjiga, spisa i fotografija. Ostao sam u čudu, kad sam nakon nekoliko minuta u rukama držao fotografiju na kojoj se nalazi bl. Alojzije Stepinac, i to u Splitu! Ta mi je fotografija donijela veliku radost, kad sam prepoznao da je na fotografiji perivoj Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Uz mnoštvo drugih fotografija bl. Alojzija u Svetoj Zemlji, od kojih je većina poznata javnosti, fotografija Blaženika u Splitu bila mi je pravo otkriće, jer do sada ima samo nekoliko poznatih fotografija Blaženika dok je boravio u Splitu.
Bl. Alojzije fotografiran je ispred špilje Gospe Lurdske, koja je nekoć krasila perivoj Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, dok je nisu uklonile komunističke vlasti. Na ovoj fotografiji asketsko lice nadbiskupa Stepinca je nasmijano i zrači radošću, dok mu sjemeništarci, u znak poštovanja i dobrodošlice, ljube biskupski prsten. Pred Gospinom špiljom stoji i splitski biskup dr. Kvirin Klement Bonefačić (Baška, 1870. – Baška, 1957.), koji sve to promatra.
Poznata je fotografija gdje nadbiskup Stepinac, u pratnji biskupa Bonefačića i mons. Urbana Krizomalija (Knin, 1897. – Split, 1973.), šeta splitskim ulicama 3. kolovoza 1937., nakon povratka s hodočašća u Svetu Zemlju[2], a fotografija koju sam pronašao pokazuje da su, tijekom šetnje, posjetili Nadbiskupsko sjemenište i špilju Gospe Lurdske.
Špilja Gospe Lurdske bila je mjesto pobožnosti svećenika, odgojitelja i sjemeništaraca splitskog sjemeništa. U sjećanjima na don Grgu Bučića (Zadar, 1889. – Split, 1936.), duhovnika Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu od 1926. do 1936., nadbiskup Ante Jurić (Vranjic, 1922. – Pula, 2012.) prisjeća se Gospine špilje, pišući o perivoju sjemeništa: „Spomenuo sam perivoj. Danas je zapušten, dok je u ondašnje vrijeme bio lijepo uređen. Na zapadnoj strani perivoja, na kraju glavnog puta, bila je špilja Gospe Lurdske s kipom Gospe Lurdske i male Bernardice. U drugom razredu je jedne noći uništen Gospin kip i kasnije zamijenjen s kamenim kipom, koji je sačuvan i nalazi se sada u atriju Bogoslovije. Odlazeći na igralište redovito su toliki sjemeništarci dolazili pred špilju te se prije tu kratko pomolili Gospi. Nije to možda uvijek bilo puno pobožno, jer nam se žurilo na igru, ali mislim da je Gospi ipak bilo drago to naše sjećanje.“[3] Kip Gospe Lurdske sačuvan je nakon uklanjanja špilje iz sjemenišnog perivoja. Kip se danas nalazi u atriju Centralnog bogoslovnog sjemeništa i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, na adresi Zrinsko-frankopanska 19. Kip je u kamenu oblikovao splitski kipar Pavao Bilinić (Split, 1860. – Zagreb, 1954.), u čijoj je klesarskoj radionici prva iskustva stjecao i glasoviti kipar Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883. – South Bend, 1962.). Vjerujem da će spoznaja da se pred ovim kipom Gospe Lurdske zadržao i molio bl. Alojzije Stepinac, potaknuti svakodnevne prolaznike na pobožnost prema Majci Božjoj, dok prolaze atrijem navedenih ustanova.
Blaženi Alojzije bio je vjerni štovatelj Gospe Lurdske i promicatelj njezina štovanja među vjernicima. Njegov život i smrt bili su obilježeni Gospom Lurdskom. Kao nadbiskup, zanosno je propovijedao o Gospi Lurdskoj i poticao na svakodnevno moljenje krunice u obiteljima. U čast Lurdske Djevice podizao je oltare i špilje. Dok je umirao u župnom dvoru u Krašiću, 10. veljače 1960., kao zadnji gutljaj popio je vodu iz Lurdske špilje[4], a dušu je predao Bogu uoči blagdana Gospe Lurdske.
Iz bogate riznice duhovnog blaga koje nam je Blaženik ostavio, posebno mjesto zauzimaju riječi pune ljubavi prema Majci Božjoj. Nadbiskup Stepinac napisao je 37 propovijedi na temu lurdskih ukazanja, koje je objavila Postulatura blaženog Alojzija Stepinca.[5]
Kardinal Stepinac u tematskoj propovijedi pod naslovom „Molite bez prestanka!“ razlaže peto ukazanje Majke Božje sv. Bernardici, u kojem je Majka Božja učila sv. Bernardicu molitvu koju treba za sebe moliti. Stepinac postavlja pitanje: „I kad se evo Presveta Mati Božja prije sto godina ukazala u Lurdu i u svom petom ukazanju učila samo Bernardicu jednu molitvu za nju, koju neka moli, što nam je time htjela reći?“[6]
Stepinac dalje odgovara: „Da Bog tako vodi brigu o svakom pojedinom čovjeku, kao da bi on sam bio na svijetu, a ne samo kao sićušni član ogromne ljudske zajednice i mješavine svih mogućih naroda i rasa. Htjela nam je napose reći da je osobna molitva odraslog pojedinca nužna da nam Bog primjeni milosti potrebne za spasenje. (…) Ne uči uzalud Presveta Mati Božja malu sv. Bernardicu posebno molitvu baš za nju. Želi svima kazati i naglasiti kao najvažniju stvar u životu da je svatko dužan moliti, i da Bog nikoga ne će spasiti (izuzev djecu bez razuma) bez njegova sudjelovanja.“[7]
Marija svakog vjernika poziva na molitvu; njezin kip ili slika dozivaju čovjeku u svijest potrebu za molitvom. Bogorodica želi svakog vjernika dovesti Bogu, kako nas uči blaženi Stepinac: „Jada je na zemlji toliko da im ne znamo ni broja ni vrste. I ti jadi i nevolje tjeraju ljude slabe vjere u zdvojnost i očaj i onda do najluđega čina, do samoubojstva užetom, revolverom, otrovom, skakanjem u vodu i slično. Ja mislim da nam naša draga nebeska Mati, koju častimo pod nazivom Lurdske Gospe, (…), čini najveću uslugu kad nas (…) poziva da u svim zgodama života nju slušamo, njezine naputke primamo, na njezine opomene pazimo, njezinim tragom idemo jer ona ima samo jednu želju: sve duše privesti k Bogu koji ih je stvorio.“[8]
Nastavlja Stepinac, pobuđujući pouzdanje u zagovor Marije – Majke grješnika: „Kolika utjeha za nas da imamo ovu dobru nebesku Majku! Vidite, ako hoćete poći na svetu pričest, morate biti u stanju milosti Božje. Ako hoćete primiti sakrament potvrde, morate biti u stanju milosti Božje. Ako hoćete spasiti dušu, morate biti u stanju milosti Božje. Ali nije potrebno biti u stanju milosti da zazovete u pomoć Mariju. Zato i kaže onoj svetoj duši Josipi Menendez, redovnici iz Kongregacije Sacre Coeur, da joj je jedan od najmilijih naslova Majka grješnika, Majka Milosrđa.“[9] Kolika li je to utjeha za vjernike, znati da nas ni u našim slabostima ne napušta Majka milosrđa! Kako li snažna poruka vjere, da je i u najvećem padu čovjeku otvoreno majčinsko srce Bogorodice.
Ovu fotografiju predajem javnosti kao još jedno dragocjeno svjedočanstvo da je gradom pod Marjanom hodao svetac. Vjerujem da će se svi oni koji slijede njegove korake u duhovnom životu polako uspinjati prema nebu, ali i da će nebo polako silaziti u njihove duše. Sve ove slike, kipovi, fotografije i riječi blaženog Alojzija Stepinca podsjećaju nas da je molitva osobni put svakog vjernika prema Bogu, a Majka Božja stalna pratiteljica na tom putu.
Toni Krolo
POTPISI ZA FOTOGRAFIJE
1. Nadbiskup Alojzije Stepinac, biskup Kvirin Klement Bonefačić i sjemeništarci ispred špilje Gospe Lurdske u dvorištu Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, 3. kolovoza 1937.
2. Kip Gospe Lurdske u atriju Centralnog bogoslovnog sjemeništa i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, rad kipara Pavla Bilinića.
3. Potpis kipara Pavla Bilinića na kipu Gospe Lurdske.
4. Bogoslovi i sjemeništarci u molitvi pred špiljom Gospe Lurdske u perivoju Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, 8. prosinca 1934. Drveni kip Gospe Lurdske, vidljiv na fotografiji, danas je uništen.
[1] Usp. Preuzeto s: https://hbl.lzmk.hr/clanak/andric-josip (6. 10. 2025.)
[2] Usp. Juraj Batelja, Blaženi Alojzije Stepinac i Splitsko-makarska nadbiskupija, Postulatura Blaženog Alojzija Stepinca i Splitsko-makarska nadbiskupija, Zagreb, 2024., 73.
[3] Ante Jurić, Moje sjećanje na sjemenišne dane u don Grgino vrijeme, Don Grgo Bučić, Uzor kreposti i samoprijegora, Povodom 60-te obljetnice smrti, Crkva u svijetu, Split, 1995., 143.
[4] Usp. Josip Mužić, Gospa i Hrvati. Pučka pobožnost, vjera Božjih ugodnika i čuda, Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja – Marija i Zaklada Vigilare, Split, 2020., 80.
[5] Usp. Alojzije kard. Stepinac, Propovijedi o lurdskim ukazanjima, Postulatura blaženog Alozija Stepinca, Zagreb, 2008.
[6] Isto. 115.
[7] Isto.
[8] Isto. 254.
[9] Isto. 254-255.
