Začeti smo i rođeni u nježnosti. Nježnost nas je hranila i podizala. Tako nam je upisana u najdublji kôd našega bića. Kada dobijemo djecu naša se nježnost uvijek iznova obnavlja. Ta nježna bića vuku iz nas ono najnježnije. Posebno ako se u njima nastani neka rana koja traži i više nježnosti od nas. Pa ipak, usprkos svega toga, u nama se bori tvrdoća i krutost protiv nježnosti. Pomalo nas je strah biti nježan. U surovom svijetu teško je biti nježan. A i naša pala narav iznutra jede onu iskonsku našu nježnost. Da ne kažemo da postoji jedno okrutno biće kojem se povraća na nježnost i želi je zatući u nama.
Nježni naš Spasitelj koji nas rađa i preporađa, bori se za nas. On nas onježnjuje. Njegova nježnost prema slabima i slomljenima (Dođite k meni, svi vi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti jer sam krotka i ponizna srca!) ulijeva u nas naravnu i nadnaravnu nježnost. Mekoću. Pažljivost. Dobrohotnost. Svetu popustljivost.
Zanimljivo je vidjeti da se nježnost u talijanskom jeziku kaže tenerezza. U korijenu te riječi je glagol tenere, a znači držati. Premda je nježnost mekana, ona je čvrsta. Snažna. Moćna. Stalna. Nepopustljiva. Svedržeća. Čvrsta je kao majčinska i očinska ljubav prema malom čedu. Ona drži čvrsto. Pouzdano. Privrženo. Zahvaljujući njoj stojimo. Kada bi nestalo nježnosti, nestalo bi i nas. Oni ljudi koji su puni nježnosti drže nas na životu. Tvrdoća je odbojna. Ona je izvana čvrsta, ali je iznutra mekana i slaba. Zbog toga ništa ne drži. Sve rasipa. Okrutan otac lomi i raspršuje svoj djecu. Okrutna majka ubija svoju djecu. Tvrdi upravitelji, bilo državni bilo crkveni, gaze svoj narod.
Sjetimo se Kristove usporedbe s pastirom i ovcama. Ja sam pastir dobri. Poznajem svoje ovce i svaku njezinim imenom nazivam. Kradljivac i razbojnik dolazi samo da ukrade i zakolje. Najamnik je, nije mu do ovaca. Dobri pastir daje život svoj za ovce svoje. O, divne li nježnosti Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao (Vazmeni hvalospjev)!
Eto, što smo čvršći u vjeri to smo nježniji. Što smo čvršće priljubljeni uz dobroga Pastira to jače u nama ojačava duh i duša postaje nježnija. Spaja se nespojivo: tvrdoća i mekoća! Naš teolog i pisac Ivica Raguž napisao je knjigu o Sv. Mariji Krucifiksi di Rosa, s naslovom U bezdanu ljubavi. Posljednje poglavlje te sjajne knjige nosi naslov U bezdanu odvažnosti. Krhka i nježna Marija Krucifiksa bila je ujedno čvrsta kao kremen i bezdano odvažna. Nezaustavljiva. Prodorna. Jednoj sestri piše: Draga moja Terezo, odvažno, potičimo se naizmjenice kako bi bile velikodušne radi našega Isusa: trebamo biti vojnici Kristovi i ničega se ne trebamo bojati; oboružajmo se i borimo odvažno na slavu našeg Spasitelja. U istočnom ikonopisu opći je naziv za Bogorodicu koja drži Sina u naručju – Nježna! O, Nježna, moli za nas!
Bazilije M
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
.
Photo by Gigin Krishnan on Unsplash
