Kada su ljudi vidjeli čudo koje je Krist učinio s umnažanjem kruhova, pa im on izmakao, stali su ga tražiti. Na kraju su ga našli u Kafarnaumu. On im je tada rekao: Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – opečati. Nakon toga im je nastavio govori o kruhu života. Tko jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni.
O poniznosti Kristova, tko te je pronašao! Tako je stalno ponavljao jedan istočni monah. Tko će pronaći Kristovu poniznost? Onaj tko je traži! Oholost nas stalno nalazi. Tko zna koliko nas puta na dan spopadne napad oholosti! Ona je skriveni grijeh pa to nikako ne možemo sa sigurnošću znati. Svakako, često nas nalazi. Oholost razdvaja. Ona nas dijeli do Boga i od braće ljudi. Udaljava. Izazov je oholosti stalno tu. Dovoljan je mali čin protivljenja našem ja i eto oholost se digne. Skačemo kao pijetao. Dižemo glavu kao zmija naočarka. Grizemo. Ričemo. Udaramo. Sikćemo. Durimo se. Mrmljamo. Psujemo. Vičemo. Napinjemo mišiće. Ubrzavamo moždane vijuge. Iskrivljujemo lice. Stiskamo zube.
O poniznosti Kristova tko te je pronašao! Tko jede tijelo Kristovo i pije njegovu krv, sakramentalno nalazi poniznost Kristovu. U pričesti Krista grizemo, valjamo i gutamo. I on nam se potpuno predaje. Nema nikakvog otpora. On nas siti. Siti nas svojom poniznošću. Pretvara nas u sebe. Sakramentalno. Stvarno. Tvarno. Tko jede tijelo Kristovo i pije njegovu krv dobiva snagu da se da gristi, valjati i gutati. Mi smo tijelo Krista uskrsnuloga.
Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Oholost je razdvajanje, a razdvajanje je smrt. Poniznost je sjedinjenje, a sjedinjenje je život. Sin je sjedinjen s Ocem, a onaj tko blaguje tijelo Sina Čovječjega, sjedinjen je s njim, kroz njega s Ocem i Duhom Svetim i sa svim ljudima. O poniznosti Kristova tko te je pronašao!
Kada se pričešćujemo, na svećenikov proglas: Tijelo Kristovo!, odgovorimo: Amen! Vjerujem. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.
Nazočni su u Kafarnaumu upitali Krista: Što nam je činiti da bismo radili djela Božja (djela poniznosti)? On im je odgovorio. Djelo je Božje da vjerujete u onoga koga je Otac poslao! O, zar je tako jednostavno pronaći Kristovu poniznost? Tako jednostavno kao što je jesti njegovo tijelo piti njegovu krv! Pa poniznost je jednostavna pa mora da je i pronalaženje poniznosti tako jednostavno! Uzmite i jedite! Uzmite i pijte! Amen! Pečat!
Bazilije M.
Photo by Debby Hudson on Unsplash
