Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Skrivena  ljubav       

Kada si govorio, mnogi su pili Tvoje riječi.

Kad si hranio gladne, bilo ih je na tisuće.

Kada si ulazio u Jeruzalem, cijeli grad je klicao od veselja.

Kada su te sudili, nisu mogli stati u dvorište

svi koji su htjeli pratiti optužbe, obranu i presudu.

Kada su te osudili, jeruzalemske su ulice bile pune.

Kada su te razapeli, mnogi su promatrali.

Neki izbliza, a neki izdaleka.

Kada si umro, svi su otišli.

Ostali su rijetki.

Oni su Te skinuli s križa, pokopali i zatvorili grob.

Ostao si sam.

U mraku groba nitko nije više bio s Tobom.

Sam si prošao kroz dolinu smrti

i sami si se susreo s njezinim mrakom i njezinom svemoći.

Kada je prošla subota

i kada Te Otac pozvao iz dubine mraka

i svojim Te svjetlom izbavio iz kandža smrti,

nikoga nije bilo uza Te.

Kada je u trenu sva ljudska nepravda skliznula 

s Tvojega ubijena tijela

a Očevo svjetlo zapalilo život u Tvojim udovima,

nikoga ne bijaše s Tobom.

Nema svjedoka Tvojega uskrsnuća.

U mraku smrti zjapi rupa.

Smrt je mrtva,

– viče praznina iz Tvojega groba.

Kada si u tajnosti Marijine utrobe uzimao tijelo,

nitko nije svjedočio.

Kada je Otac u mraku smrti to isto tijelo oblačio u svjetlost Života,

nitko nije bio u blizini.

I da jest, ništa vidio ne bi.

I da si htio svoja dva počeka u ljudskom tijelu

staviti svima pred oči, nitko ništa vidio ne bi.

Vidjeli bi isto što svi vidimo kada riječima iz svećeničkih usta

kruh pretvaraš u svoje tijelo

a vino u svoju krv: ništa.

Pa ipak, živimo od nevidljive Tvoje prisutnosti.

U tijelu i riječi.

Ne prestaješ se davati,

a da bi mogao ljubiti bez naplate,

povukao si se u skrovitost.

Put do nje pronalazi tko ljubi.


Preuzeto uz dopuštenje autora iz zbirke “Kolajna od šutnje”, Salesiana, 2019.