Nijedan kamen pa ni ovaj betlehemski koji opet dodirujem usnama ne krije Tvoj dolazak i Tvoju blizinu. Pa ipak, dok klečeći ponovo ljubim to mjesto, srcem znam da bih radije zagrlio Tebe. A najradije bih, uz kruh i vino, slušao Tvoj glas. Ali kako da pronađem put do Tvojega stola ako ne znam
Iv 10, 22-26; 31-33; 39-40 Bilo je toliko mnogo riječi,a razumijevanja tako malo.Riječi su padale ravno usred tuđih riječia glasovi se nadimaliiznad tuđih glasova. Odjednom seod naših živih ranazgusnuo crni oblak osjećaja.Riječi su nestale u njemu,a sadržaj,premda bijaše posve lagan,niti je tko čuo niti razumio. Tako smo gubili
Odvedi me u pustinju daleko od stvari i ljudi, tamo gdje se s Tobom, u zavjetrini od mnoštva i buke, živi od Riječi i blizine neba. Povedi me u tišinu i mir, tamo gdje vjetar pjeva i svira uhu pozornu i tamo gdje svitanja i zalasci bojama i svjetlom ne prestaju šaptati priču o rađanju i smrti. Povuci
Onoga prvoga jutra u pustinji dok sam u strahu da ne propustim izlazak sunca, usred noći provirivao kroza šator, kao da sam čuo Tvoj glas. Nisam trebao uši, a svejedno sam ga čuo. Probudio je u meni svijest da si sa mnom usred pustinje i učas je bljesnula jasnoća: Naseli se u Riječi! Tvoj
Milostinja je pravednost. Nije pravedno da ja imam, da drugi nema. Pravedno je da dadem pa da i drugi ima kao i ja. Ali milostinja se naplaćuje, zar ne? Dijelim, dajem, činim pravednost i odmah naplaćujem. Očekujem zauzvrat zahvalnost, pohvalu, katkada pokornost i podložnost. Tako se pravednost opet izgubi i milostinja koja je trebala
Večeras pred Tvoje nogespuštam sva svoja dobra djela.Ostavljam ih Tebi. Čini s njima što Ti hoćeš.Sprži ih. Spali. Nek ih nema ako Ti se tako svidi!Čini što god Ti drago,samo daj da u vremenu što mi je preostalokročim bez tereta nanizanih dobrota. Oslobodi mi večeras dušuod
Tražio sam Tvoje korake po Jeruzalemu.Uzalud. Tražio sam i mjesta koja bi me spojila s Tvojim vremenom.I Tvojim tijelom.Uzalud. Tražeći Tebe, uvijek sam nailazio na povijest.Ratove. I krv. Mnogo krvi.Nailazio na rušenja i građenja.Tražeći Tebe, susreo sam mnoge ljude. Jezike. I vjere. Pa ipak, i bez odzvona Tvojih
Mk 4, 24-25 Došla je nesigurna.Puna strahova izviđala je koliko smije reći.Darovao sam joj vrijeme, pozornost i šutnju.Pričala je.Ispočetka oprezno,Potom sve slobodnije.A onda su pale sve brane.Nitko nikada prije nije čuo njezinu priču.Slušao sam ju pozorno. Tvojim ušima.Postavljao sam joj Tvoja pitanja.Bio sam u službi.Tebi i
Što je istina? Usred rasprave o krivnji i nevinosti, pravdi i nepravdi, moći i vlasti, životu i smrti, odjednom neočekivano pitanje. Što je istina? S prijestolja moći u vremenima i mijenama, od usta do usta, k tebi i k meni dospijeva isto pitanje. Što je istina? On se nazivao Istinom, a šuti o njoj. Što da kažemo mi? Nama su
Kad sve se smrači i dalje ne mogukad pjesma moja raspukne se nijemakad slobodu sanjam, a nje nigdje nematrebam tvoju ruku, trebam tvoju, tvoju snagu. Jer znam da ti robove oslobađaš,razdireš sve lance, liječiš svaku ranu,premošćuješ sve klance. Jer znam da ti slijepcu daješ oči,u život vraćaš
