Mk 4, 24-25 Došla je nesigurna.Puna strahova izviđala je koliko smije reći.Darovao sam joj vrijeme, pozornost i šutnju.Pričala je.Ispočetka oprezno,Potom sve slobodnije.A onda su pale sve brane.Nitko nikada prije nije čuo njezinu priču.Slušao sam ju pozorno. Tvojim ušima.Postavljao sam joj Tvoja pitanja.Bio sam u službi.Tebi i
Što je istina? Usred rasprave o krivnji i nevinosti, pravdi i nepravdi, moći i vlasti, životu i smrti, odjednom neočekivano pitanje. Što je istina? S prijestolja moći u vremenima i mijenama, od usta do usta, k tebi i k meni dospijeva isto pitanje. Što je istina? On se nazivao Istinom, a šuti o njoj. Što da kažemo mi? Nama su
Kad sve se smrači i dalje ne mogukad pjesma moja raspukne se nijemakad slobodu sanjam, a nje nigdje nematrebam tvoju ruku, trebam tvoju, tvoju snagu. Jer znam da ti robove oslobađaš,razdireš sve lance, liječiš svaku ranu,premošćuješ sve klance. Jer znam da ti slijepcu daješ oči,u život vraćaš
Ako bi noćas sjeo uz more, ispred kuće, naravno, ako si sretan i imaš kuću pored mora, ili u mašti ako si daleko i nisi toliko sretan, ako bi noćas sjeo uz more i dopustio nutrini da te pita što želiš kada sve ovo prođe, što bi joj rekao? Ako bi noćas dopustio nutrini da
Zakeju, žurno siđi! Odozgor, istina, bolje vidiš, ali tebi ne treba pogled. Tebi trebaju ljudi. Zakeju, žurno siđi! Ja bih htio k tebi. izgubljene tražim. Po mraku i po putu, u ropstvu, ali i gore, po visini! I ti si jedan od njih. Uspješan, imućan, ugledan, a ipak sam i ja željan ljudske blizine. Zato, Zakeju, žurno
Mt 6, 5 – 8 Jutros smo vratolomno na Tvoj oltar istresli svete riječi. Svi redom o njima znamo pričati drugima, a ni jedan jutros nije njima dotakao Tebe ili život. Što god smo mogli jutros smo preskočili, zaobišli i ubrzali. Da je s nama bio itko gladan Tebe i Tvoje
Mt 6, 26-30 Jutros sam počeo dan molitvom bojama. Tvojim. Čudesnim. Rasprostro si oblake po nebu pa pustio sunce da se njima igra. A ono je, razdragano jutrom i burom, prosulo Tvoje boje po Tvojemu nebu, zemlji i moru. Iz kuće je dopirala jutarnja molitva braće upućena nevidljivu Tebi. Nisam sjedio s njima. Molio
Iv 6, 14-15 Nitko me ne razumije tako dobro kao Ti svojom šutnjom. nitko sa mnom nema toliko strpljenja kao planina. Ako sam danas bio toliko sretan s Tobom u tišini i samoći planine, znači li to da ne volim ljude? A kako to da sam tek danas razumio neke od njih? Kako to da
Kada si govorio, mnogi su pili Tvoje riječi. Kad si hranio gladne, bilo ih je na tisuće. Kada si ulazio u Jeruzalem, cijeli grad je klicao od veselja. Kada su te sudili, nisu mogli stati u dvorište svi koji su htjeli pratiti optužbe, obranu i presudu. Kada su te osudili,
Nitko nije vidio preobrazbu Tvojega mrtva tijela u uskrslo i nitko nije bio budan kada se kamen s groba otkotrljao. Kao što si nastao u tajnosti majčina tijela, u času kada se u Nazaretu, čuo njezin nježan i jasan glas: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! i Marija
