Kad sve se smrači i dalje ne mogu
kad pjesma moja raspukne se nijema
kad slobodu sanjam, a nje nigdje nema
trebam tvoju ruku, trebam tvoju, tvoju snagu.
Jer znam da ti robove oslobađaš,
razdireš sve lance, liječiš svaku ranu,
premošćuješ sve klance.
Jer znam da ti slijepcu daješ oči,
u život vraćaš mrtve, daješ se za hranu,
spreman si na žrtve.
Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse.
Kad želim letjet i netko me priječi,
kad nikog nema suze da razumije
kada nema snage, a naviru sumnje,
trebam tvoju ljubav, trebam tvoje, tvoje riječi.
Jer znam da ti opraštaš sve grijehe,
svaki pad razumiješ, razdaješ se čitav,
za me život daješ.
Jer znam da ti zoveš me na gozbu,
spremaš život novi, uza me si uvijek,
voliš me do krvi.
Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse.
dr. sc. fra Ante Vučković
preuzeto sa: http://zupa-svkriz.hr/pjesme/html/kako_da_te_ne_volim.htm
