Sakramenti Krista
KKC, izlažući nauk Crkve o sakramentima, polazi od pologa vjere: “Ispovjedamo ‘da su sakramenti Novoga zakona ustanovljeni od našeg Gospodina Isusa Krista’ (DS l600-1601)” (1114). Isusove riječi i djela, koji anticipiraju njegovo pashalno otajstvo, imaju spasonosnu djelotvornost. Ono što je bilo vidljivo u našem Spasitelju, prešlo je na njegova otajstva. Sakramenti su “remek-djela” Božja (usp. 1116), “remek-djela” njegove spasiteljske domišljatosti.
Sakramenti Crkve
Crkva je, malo pomalo, prepoznala blago koje je od Krista primila i tijekom stoljeća razlučila, među bogoštovnim činima, one koji su, u užem smislu riječi, sakramenti ustanovljeni od Isusa Krista.
Sakramenti su “sakramenti Crkve” u dvostrukom značenju riječi. Po njima Krist spasiteljski djeluje u Crkvi, ali sakramenti su i za Crkvu ukoliko posreduju otajstvo zajedništva s Bogom koje je izvor samog jedinstva Crkve.
Crkva je u slavlju sakramenata “organički strukturirana svećenička zajednica”. Krštenjem i potvrdom narod Božji biva osposobljen za pravo bogoštovlje, a neki od vjernika, po sakramentu reda, postavljeni su da u ime Božje “pasu Crkvu riječju i milošću Božjom” (1119).
Kod službeničkog svećeništva, koje je na službu krsnog svećeništva, naglašava KKC, nenadomjestivo je apostolsko nasljeđe, koje povezuje bogoštovni čin zaređenog službenika s apostolima, a preko njih s Kristom i njegovim osobnim spasenjskim djelovanjem. Krist je, naime, izvor i temelj svih sakramenata (usp. 1120).
Tri sakramenta, krštenje, potvrda i red, podjeljuju sakramentalni karakter ili pečat, odnosno udio u Kristovu svećeništvu i čine članom Crkve u određenom stanju i službi. Ovo je sakramentalno suobličenje Kristu, ostvareno od Duha Svetoga, neizbrisivo, te ostaje u vjerniku kao pozitivna dispozicija za primanje milosti, kao obećanje i garancija Božje zaštite i poziv na bogoštovlje i službu Crkvi. Ti su sakramenti neponovljivi (usp. 1121).
Tekst je preuzet uz dopuštenje autora prof. dr. sc. Ante Mateljana iz djela “O sakramentima”.
