kako nam je objavljeno u riječima Proroka
i zapisano u Pismima.
Dugo je trebalo tvojim učenicima, Sinko moj,
da shvate u čemu je obećanje!
Da shvate kako se ne radi o moći i vlasti,
niti o izvanjskoj promjeni okvira
u koji će se opet useliti samovolja ljudska,
nego da je obećanje u tome da se vrši volja Očeva,
i da dođe Njegovo kraljevstvo.
Učenike si učio moliti,
onako zdušno, kako smo nekoć
zajedno molili kod ustajanja i lijeganja,
u osvit zore ili pred posljednjim odrazima
sunčanih zraka na proljetnome nebu!
I ja sama svaki dan,
kad izađem iz kuće i nađem se na pogled neba,
iako još s obadvije noge na zemlji,
dok me neizmjerno more podsjeća
na obilje milosti i nedokučive dubine vremena,
Sinko moj dragi, molim
tvoju molitvu!
Oče naš, koji jesi na nebesima,
neka je sveto ime tvoje,
i neka što prije dođe kraljevstvo tvoje
ovdje među nas na zemlji,
a tvoja volja neka se vrši
među nama kako i na nebesima!
Tražio si, Sinko moj, da molimo,
ustrajno i s potpunim pouzdanjem
za kruh svagdašnji, dostatni i nasušni,
i za oproštenje.
Samo, može li zadobiti oproštenje
tko nije spreman oprostiti dugove
dužnicima svojim?
Samo onaj tko oprašta bit će
izbavljen od napasti i sačuvan od zla,
jer zlo se ukorjenjuje u osvetu
i umnažanje laži.
Hvala ti, Sinko moj, što si se pobrinuo
za kruh moj svagdašnji.
Starica sam ali još mi je drago zamijesiti kruh,
zapretati ga ispod vrućeg luga,
i drago mi je da još mogu ponuditi
mirisavu pogaču braći i sestrama
kad sjednu za zajednički stol!
Pitam se, imam li ja komu što oprostiti?
Onih dana tvojega križa bila sam shrvana od tuge
a ne od mržnje na sve koji su ti boli nanijeli…
Meni je valjalo Bogu oprostiti,
i prihvatiti da je sve tako moralo biti…
To moram stalno ponavljati
i prihvatiti da je upravo to ono što je
On obećao od vremena prvog saveza:
Prihvatiti Izraela slugu svojega,
kako obeća ocima našim!
Tekst je preuzet uz dopuštenje autora prof. dr. sc. Ante Mateljana iz djela S puta ljubavi 1, CUS, Split 2023., str. 29. – 30.
