To sam shvatila onoga dana
kad su nam donijeli vijest
o Herodovu skončanju.
Sinko moj, Heroda smo se puno bojali.
Valja se bojati zla i zlikovaca!
Zlo je napasno, osobito vjenčano s moći!
Eto zašto smo se bojali i sad se još bojimo
svake neljudske i bezbožne vlasti!
Ne samo onda Heroda velikoga
i njegovih krvoločnih nasljednika
nego i rimskih prokuratora,
sve do nesretnoga Pilata,
o kojem se ne usuđujem niti misliti.
Sinedrij te je, Sinko moj, svojom vlašću
bez osvrtanja na vlast Božju
na smrt osudio,
Herod te je izrugao obukavši te u luđačku haljinu,
Pilat te predao svojim pretorijancima
da te izbičuju i trnjem okrune,
i perući ruke nad tvojom nevinošću
predao te na raspeće.
Svatko od njih u ime svoje vlasti,
sa svoga prijestolja.
A prijestolje je jedno i jedino:
Križ tvoj, Sinko moj!
Često razmišljam o tvojoj muci.
Još čuvam haljinu tvoju okrvavljenu
ali je rijetko uzimam u ruke
jer ne želim suditi nego opraštati!
Ponekad razmišljam i o ženama pod križem.
Dok su se drugi skrivali žene su ostale vjerne.
Nemoj im to zaboraviti!
Nemoj zaboraviti da su među njima,
a toga se dobro sjećam, bile majke!
Osobito tri majke!
Majka tvoja, i majke dvojice razbojnika…
Sinko, ne želim uspoređivati
svoju bol s tvojom,
ali vjeruj mi da je bila neutješna
i bol onih dviju majki,
pa te i danas molim: Sjeti ih se…
Odavno se pitam zašto je svaki čovjek
pozvan na ispit Kalvarije?
Možda da dosegne puninu očišćenja
jer svi se putovi slivaju u jedan Put,
a da se na njega pristupi
treba sići s prijestolja
i popeti se na križ!
Tu se vidi snaga nemoći Onoga koji
silne zbaci s prijestolja
a uzvisi neznatne!
Tekst je preuzet uz dopuštenje autora prof. dr. sc. Ante Mateljana iz djela S puta ljubavi 1, CUS, Split 2023., str. 25. – 26.
