Njegov duhovni rad odvijao se po mračnim ulicama, sumnjivim predgrađima, zloglasnim četvrtima i životopisnim napuljskim trgovima
Sveti Franjo (Francesco) de Geronimo, isusovac, misionar i socijalni obnovitelj, rodio se 17. prosinca 1642. u talijanskom gradu Grottaglie, provincija Taranto, Apulija, u građanskoj obitelji, kao prvi od jedanaestero djece.
Odrastao je u obiteljskom okrilju duboke vjere i kršćanske pobožnosti, i već se kao dječak opredijelio za svećeničko zvanje. Studirao je filozofiju na isusovačkom kolegiju u Tarantu, a crkveno pravo i teologiju u Napulju. Zaređen 1666. g., stupio je 1670. u Družbu Isusovu. Kako je u Družbu stupio kao svećenik, poglavari su ga već nakon jedne godine novicijata pridružili skupini pučkih misionara koja je krstarila gradovima i selima južne Italije.
Veliki apostol i socijalni reformator, želio je poći kao misionar na daleki istok, ali je od 1676. g. stalno boravio u Napulju, u kojem je kao pučki apostol djelovao 40 godina. Zavolio ja taj grad ljubavlju svoga učitelja Isusa Krista, “prijatelja, carinika, grešnika i bludnica”. Njegov duhovni rad odvijao se po mračnim ulicama, sumnjivim predgrađima, zloglasnim četvrtima i životopisnim napuljskim trgovima.
Pokazao je izvanredne sposobnosti kao organizator velike misionarske ekipe u kojoj su djelovali i laici. Oni su se novačili iz redova malih obrtnika i svečevih obraćenika. Preko njih je dopirao i do onih na dnu društva ljudske i moralne bijede, posvuda je širio tople riječi vjere i ljubavi, a njegove potresne propovijedi obratile su mnoga tvrdokorna srca. Posjećivao je bolesnike i siromahe, propovijedao po zatvorima i javnim kućama, spašavao djecu od zla puta. Pripisuju mu se mnoga čudesa i ozdravljenja.
Iscrpljen naporima što ih je podnio za Božje kraljevstvo, Franjo je preminuo je na današnji dan, 11. svibnja 1716. g., u Napulju. Još za života smatran je svecem, a u nedjelju poslije njegove smrti u isusovačkoj crkvi, gdje je pokopan, primilo je svetu pričest više od 40 tisuća ljudi.
Blaženim ga je 1806. g. proglasio papa Pio VII., a svetim 1839. g. papa Grgur XVI. Svečevo je tijelo sve do svršetka II. svjetskog rata počivalo u lijepo uređenoj kapeli crkve Gesu Nuovo u Napulju, a tada je preneseno u njegov rodni grad Grotaglie u tamošnju isusovačku crkvu. U Napulju ostade ipak jedna njegova dragocjena relikvija, kao i umjetnički veoma vrijedan kip umjetnika Jeracea, koji prikazuje Sveca kako propovijeda. Zaštitnik je svog rodnog grada i Napulja.