U katoličkom kalendaru danas se prisjećamo svetog Maksima, monaha koji je u katoličkoj tradiciji dobio nadimak ‘Ispovijedalac‘.
Prema najstarijim zapisima o svetom Maksimu, bio je neustrašivo hrabar kojojm je ispovijedao cjelovitost svoje vjere u Isusa Krista. Rodio se u Palestini oko 580. godine te je od malena čitao Sveto pismo. Iz Jeruzalema se preselio u Carigrad, a potom u Afriku nakon barbarskih navala na istočnu prijestolnicu.
U Africi je neustrašivo branio pravovjerje. Jednom se u javnoj raspravi u Kartagi 645. godine suprotstavio onima koji su smatrali da je u Isusu Kristu bila jedna volja, tj. ona koja je vlastita njegovoj božanskoj naravi. Maksim je odlučno tvrdio da to nije u skladu sa Svetim pismom. Četiri godine kasnije u Rimu je sudjelovao na Lateranskom koncilu kojeg je sazvao papa Martin I. na temu Kristove volje.
Maksim se usprotivio caru koji je ediktom zabranio raspravu o Kristovoj volji, tvrdeći da je nemoguće potvrditi u Kristu samo jednu volju. Carski ga je sud proglasio krivovjernim te ga kaznio sakaćenjem jezika i desne ruke, dva organa kojima im se po riječima i spisima suprostavljao. Prognan je na područje Crnog mora gdje je preminuo 662. godine.