Propovijedajući u Bosni s franjevcima iz raznih europskih zemalja pokazao je svoje široko srce, koje nije bilo sputano uskim regionalnim ili nacionalnim granicama, a rad i mučeništvo s trojicom braće iz Francuske i Italije svakako potvrđuje da je fra Nikola i u životu i u smrti bio otvoren prema svima.
Prvi hrvatski svetac i zaštitnik hrvatskog naroda
Sv. Nikola Tavelić prvi je hrvatski svetac i zaštitnik hrvatskoga naroda. Bio je franjevac, misionar i mučenik koji je rođen u plemićkoj obitelji Tavelić u Šibeniku oko 1340. godine. Za svećenika je zaređen oko 1365. godine i sav sretan je uskliknuo: “Isuse, sad sam samo tvoj”! Sate i sate je molio i zahvaljivao Svevišnjemu, što mu je udijelio tu milost, da odsada može živjeti samo za Njega.
Po završetku njegovog studija, bl. Bartul Alvernski, koji je tada upravljao Bosanskom franjevačkom zajednicom, zatražio je, na nagovor pape Grgura XI., da šezdeset dobrih i učenih redovnika pođe naviještati Radosnu vijest u Bosnu.
Stanovništvo Bosne bilo je tada pretežno bogumilsko. Nikola je u Bosni proboravio dvanaest godina. Proživljavao je u njoj radosti obraćenja i tugu neuspjeha. Teškoće s kojima se susretao nisu bile malene.
Punih 12 godina prolazio je područjem Bosne propovijedajući i svojim uzornim životom svjedočeći Evanđelje. Kasnije će Bartul izvijestiti papu Bonifacija IX. da su misionari obratili oko 50.000 bosanskih krivovjeraca.
U jesen 1383. godine fra Nikola napustio je Bosnu, pošao u Palestinu i nastanio se u samostanu na Sionu. Tu je učio arapski jezik, obilazio sveta mjesta i pripremao se za naviještanje Krista Saracenima. Zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim kadijom po primjeru osnivača Reda, sv. Franje, no njihova je riječ ostala bez uspjeha. Osuđen je na smrtnu kaznu, te su sva četvorica podnijela mučeničku smrt 14. studenog 1391. godine.
Nikolu su slavili kao sveca i mučenika u Franjevačkom redu te posebno u rodnom Šibeniku. Papa Leon XIII. je 1889. godine odobrio njegovo štovanje, a Pavao VI. svečano je proglasio svecima Nikolu i njegove drugove 1970. g. u Vatikanu, u nazočnosti preko 20.000 Hrvata iz domovine i svih strana svijeta.
Darivanjem sebe do ostvarenja ideala kršćanstva
Kao redovnik i svećenik radom, studijem i molitvom uspio je ostvariti ideal kršćanstva – svetost. Posebno je važno njegovo misionarsko djelovanje kojem je posvetio svoj život. Ne štedeći sebe, nego dajući se za druge, proveo je 12 godina misionareći u Bosni. Rad s hereticima, bogumilima, pružio mu je bogato iskustvo za kasniji pristup muslimanima u Palestini. Oduševljen Kristom i ispunjen njegovim žarom, htio je sljedbenicima islama pružiti istinu o “Isi” (Isusu), koga i oni priznaju prorokom i Božjim poslanikom, ali ne i Sinom Božjim.
Dakle, već u 14. st. fra Nikola je pružio prijateljsku ruku islamskom svijetu. Propovijedajući u Bosni s franjevcima iz raznih europskih zemalja pokazao je svoje široko srce, koje nije bilo sputano uskim regionalnim ili nacionalnim granicama. Njegov rad i mučeništvo s trojicom braće iz Francuske i Italije svakako potvrđuje da je fra Nikola i u životu i u smrti bio otvoren prema svima – od braće franjevaca iz raznih europskih naroda do braće muslimana u Palestini, koje je ljubio, pa je iz ljubavi prema njima prolio svoju svjedočku krv, donosi Hrvatska biskupska konferencija.
Sv. Nikola Taveluć postigao je krunu mučeništva i time postao slika svog naroda koji će kroz buduća stoljeća proživljavati mučeništvo zbog svoje vjere, gažen i mrcvaren, nabijan na kolac, spaljivan u plamenu vatre vlastitog ognjišta, gušen u svojoj vlastitoj krvi sve dotle dok od njega nije ostao “ostatak ostataka”, “plačuća”, “suha kao prut”, mala, pritiješnjena Hrvatska, piše Zagrebačka nadbiskupija.
