Isus iz Nazareta, koji je Krist, toliko je iritirao svoje suvremenike da nije ni čudo da je završio na križu. Njegov stil života, način komuniciranja te ljudi kojima se okružio i kod kojih je navraćao, vrijeđali su dobar ukus i mesijansku nadu onih koji su se smatrali pravednima. Koji bi bog, koji drži do sebe, ako i pristane postati smrtni čovjek, to učinio rađajući se u smrdljivoj štali. Koji bi bog, koji drži do sebe, za svog boravka na zemlji bio bjedniji od zvijeri koje imaju brloge ili ptica koje imaju gnijezda, a on sam nema ni gdje bi glavu naslonio. Koji bi bog, koji drži do sebe, dopustio da ga pljuskaju, bičuju, pljuju i ubiju, a da pritom još i moli za zločince. Možda takvo ponašanje nije u stilu boga koji drži do sebe, ali jest u stilu Boga Isusa Krista kojemu je stalo do čovjeka.
Znakovit je susret žene koja je bolovala od krvarenja i Isusa. Opisuje evanđelist da je Isusu došao nadstojnik sinagoge i zamolio ga da dođe u njegovu kuću i ozdravi mu bolesnu kćer. Prepoznavši pravu vjeru Isus krene nadstojnikovoj kući, a evanđelist Marko nadodaje, da je za njim išao silan svijet i pritiskao ga. Među tim silnim svijetom bila je i žena koja je dugi niz godina bolovala od krvarenja i uzalud se podvrgavala raznim liječenjima. Nije se usudila poput nadstojnika sinagoge moliti Isusa da je ozdravi, ali vjerovala je da će je Isus, koji je Krist, ozdraviti ako se samo i dotakne njegove odjeće. Zato mu se na putu približi i dotače ga se, a evanđelist Marko zapisa da odmah prestne njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. I onda se događa to pitanje koje Isus postavlja i koje zbunjuje ljude svih vremena.
Znajući što se dogodilo Isus je zastao i upitao tko se je dotakao njegove odjeće. Veoma neprikladno pitanje u situaciji kad se nalaziš u gužvi s velikim brojem ljudi. Zato su mu učenici odgovorili, vjerojatno u strahu za mentalno zdravlje čovjeka koji postavlja u takvim situacijama takva pitanja, da ne priliči pitati tko ga se dotakao kad ga mnoštvo odasvud gura i pritišće. No ono što je Isus osjetio nije bilo guranje i pritiskanje mnoštva, nego dodir žene koja je vjerovala. Zato ju je pogledao i rekao joj: “Vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!”.
Kad promatram mnoštva u našim crkvama, kad gledam mnoštva u našim svetištima, kad vidim mnoštva okupljena na slavljima i prigodnim svečanostima, pitam se koliko od tih ljudi Isusa odasvud gura i pritišće, a koliko ih se Isusa zaista dotakne s vjerom. I ne tražim odgovor za druge, nego ga pokušavam naći za sebe. Pitam se slijedim li ja Isusa zato što želim vidjeti spektakl čudesnoga ozdravljenja ili zato što znam da i mene može ozdraviti od mojega zla i omogućiti mi da idem u miru.
Razmislite i vi danas: gurate li i pritišćete li Isusa ili ga se dodirujete s vjerom?
Nikola Kuzmičić, dipl. theol.
