Čudesna je i teška drama koju su u svojim srcima i u savjestima proživljavali učenici nakon Isusove smrti. Svjesni su da su izdali Učitelja. I strah koji ih je natjerao da zaključaju vrata nije bio samo od Židova. Zbunile su ih i neke njihove žene
Uhvaćenoga Isusa najprije odvode Ani (usp. Iv 18,13.19-24), koji je nekada bio veliki svećenik, ali su ga Rimljani svrgnuli. Anin utjecaj je bio velik i, premda svrgnut i maknut u stranu, vodio je ključnu riječ. Imajući na pameti njegov utjecaj i ulogu, sluga koji je pljusnuo
Dok je otac Jair tražio Isusa, u njegovoj kući su se skupljali svirači i bučno mnoštvo, spremni početi plakati i naricati u sav glas čim zaključe da je dijete umrlo. Narikače su sveprisutne. Jedino im nedostaje iskrenosti pa tugu pretvaraju u običaj, osobnu bol u predstavu,
Isus je pitanje koje je u naslovu dvaput postavio ljudima koji su, predvođeni Judom, došli uhvatiti ga na drugu stranu potoka Cedrona. Pri početku Ivanova evanđelja postoji slično pitanje pa i ovo možemo promatrati kao još jedan motiv koji se kod Ivana pojavljuje i na početku
Nakon što je Isus upitao Mariju i Josipa zašto su ga tražili (a po njima Isus pita i svakoga od nas zašto ga tražimo i za što ga tražimo!) postavlja u istom retku Lukina evanđelja još jedno pitanje koje je više konstatacija, nego upit. Doista
Pitanje o kojem danas promišljamo postavio je dvanaestogodišnji Isus kad su ga Marija i Josip pronašli u Hramu nakon što su ga tri dana tražili. Prva opasnost kojoj se trebamo othrvati je zamišljanje što bismo mi odgovorili dvanaestogodišnjaku koji to pita svoje roditelje. Naime, premda
Nakon što su ga izvijestili što drugi govore o njemu, Isus postavlja svojim učenicima pitanje kojim započinjemo ovaj niz razmišljanja nad Isusovim pitanjima u evanđeljima. Pitanja su sastavni dio odgoja. A odgoj nije ništa drugo nego prijelaz iz upitnika u točku. Stoga trebamo pozorno pratiti kada
