Zagubila se, Oče, drahma koju si mi povjerio. Drahma mojega zanosa, moje marljivosti, moje ustreptale radosti.
Snage su moje klonule, vrući vjetrovi su mi volju sparušili, crv je izgrizao korijen bršljana moje utjehe, odasvud prijetnje onih što se digoše na me, bezbožnici danomice govore: „Gdje ti je Bog tvoj?“
Uzmi, Oče, dušu moju jer nisam bolji od otaca svojih.
Zagubila se, Oče, drahma koju si mi povjerio.
Ali znam da Otac svoga djeteta ne zapušta.
Znam da mi govoriš. Čujem da me upućuješ što valja napraviti.
Zapali svjetiljku!
Pometi kuću!
Brižljivo pretraži!
Palim svjetiljku i molim: Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetoga duha ne uzmi od mene! Tvoja riječ je nozi mojoj svjetiljka. Ti mi put pokazuješ i daješ dovoljno svjetla za nove korake. Prosvijetli me. Svu moju nemoć podupiri svojom moći.
Metem kuću i molim: Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Sve moje prljavštine dajem tebi, Oče. Operi me od moje krivice. Skini s mene prljavštinu umišljenosti i skini teret sebičnosti. Oslobodi me širokoga puta i zablude da išta dobro mogu bez tebe.
Brižljivo tražim i molim: Vrati mi radost svoga spasenja i učvrsti me duhom spremnim! Vrati me izvoru, zanosu pred polazak i snazi obećanja. Nek se obraduju kosti satrvene. Umnoži ogriske što su mi preostali. Stišaj oluje što bijesne u meni.
Zagubila se, Oče, drahma koju si mi povjerio.
Pustinja je prevelika. A napasnik navaljuje.
Pomozi mi, Oče, da pronađem izgubljenu drahmu.
Pošalji mi anđele i ljude da mi budu pomoćnici.
Jer ti si Bog moj!
Tebe ja ću slaviti!
Nikola Kuzmičić, dipl. theol.
Photo by Guilherme Stecanella on Unsplash
