U drugom dijelu kolumne autor Jerko Župa nastavlja razlagati odluke službenog Vatikana, na čelu s Piom XII., prema nacističkoj Njemačkoj za vrijeme Drugog svjetskog rata. Prethodnu kolumnu možete pročitati OVDJE.
***
Joey Ox
Istraživač i povjesničar Mark Riebling (Church of Spies) svjedoči kako su zavjerenici vjerovali samo papi. Znali su da mu je stalo do Njemačke unatoč njegovoj šutnji i njihovom protestantskom kršćanstvu. Problem je bio kako stupiti u kontakt s njim. Tu na scenu stupa Josef Müller, kodnog imena Joey Ox, savršeni glasnik. Dok je njemačka vojske kontrolirala sve puteve, Joey je mogao doslovno letjeti ispod radara. Naime, on je, između ostaloga, bio član bavarskog Društva sportskih pilota te je kao takav znao povremeno poletjeti iz Münchena, preletjeti Alpe i sletjeti u talijanski gradić Moreno na obali Tirenskog mora noseći dokumente koji svjedoče o nacističkim zločinima. Dokumente bi preuzimala osoba od povjerenja iz Vatikana.
Konačno, u listopadu 1939. Müller donosi tajnu poruku za papu preko mons. Ludwiga Kaasa koji je bio papin njemački prijatelj i suradnik, upravitelj bazilike sv. Petra u Vatikanu, voditelj arheoloških istraživanja koja su pronašla zemne ostatke sv. Petra ispod oltara današnje bazilike. Prenosi mu poruku časnika Canarisa i Ostera koji namjeravaju srušiti Hitlera, ali im treba pomoć pape. Nakon dugog razmišljanja papa zaključuje da je svaka vlast bolja od one Hitlerove, preuzima odgovornost te pristaje prenijeti poruku Britancima kako u Njemačkoj postoji pokret otpora premda je samim time i sebe izložio opasnosti.
Odluka da se surađuje s urotnicima bila je hrabar potez. (Ronald Rychlak, Hitler, The War, and The Pope) Papa bi bio najsretniji da ga se makne bez ubijanja, no shvaćao je da je to nemoguće. Čak mu je pročitan citat sv. Tome Akvinskoga koji je rekao: „Hvala onome koji ubije tiranina za oslobođenje zemlje!“, a nacisti su činili baš to. Istrebljivali cijele rase i narode.
Vatikanska tajna diplomacija
Pokrenula se urota. Müller je dobio kodno ime „g. X“, papin tajnik, prof. Robert Leiber (10.04.1887-18.02.1967.) dobiva ime Gregor, jer je predavao na Gregoriani, a papa postaje „Šef“. Poruke se razmjenjuju pod naslovom: „Trenutačne mogućnosti za mir“. No, stvari su se ubrzo zakomplicirale jer se dogodio neočekivani atentat na Hitlera.
Naime, Georg Elser, komunist iz Münchena, znajući da će Hitler, govoriti u pivnici „Bürgerbräukeller“ na obljetnicu propalog puča (8.11.1923.), dolazio je noću u pivnicu kako bi izdubio stup pokraj kojega će Hitler po običaju stajati te je u njega smjestio eksploziv s mehanizmom. Elser je namjestio da bomba eksplodira u 21.20 jer se vodio iskustvom iz prošlih godina.
No, Hitler je skratio govor zbog ružnog vremena te se ranije vratio u Berlin. Nažalost, osam je ljudi poginulo u eksploziji, a nakon toga se osiguranje oko Hitlera drastično postrožilo. Više nitko nije smio nositi oružje u njegovoj blizini. Čak ni vojni časnici. Sve to otežalo je pripremanu urotu.
Papa preuzima inicijativu te jedne noći u siječnju 1940. poziva britanskog predstavnika u Vatikanu, Sir D´Arcyja Osbornea, na tajni sastanak te mu otkriva što mu je prenio pouzdani izvor iz njemačke vojske. Naime, Hitler je odlučio napasti zapadne zemlje te do sredine veljače osvojiti Pariz. No, postojala je mala mogućnost da ga se zaustavi atentatom koji je već bio u pripremi. Osborena je to iznenadilo i zadivilo.
Šokiralo ga je i to da mu takvu vijest prenosi sam Sveti otac što je moglo značiti samo jedno, papa i Vatikan su bili spremni pomoći. Preko pape su zavjerenici postavili i neke uvjete za mir nakon Hitlera; razoružanje, mir, vladavina prava, sprječavanje rata na Zapadu, oslobađanje Poljske te dopuštanje drugim nacijama da glasaju žele li ostati u Trećem Reichu.
U zamjenu za sve to tražili su garanciju od Britanije da neće napasti Njemačku. Tako su papini sastanci s Britancima polako, na svoj način, pomogli pripremi promjene režima.
Dužnost ili otpor
Nakon što su Britanci s njemačkim pokretom otpora dogovorili osnove plana za mir, (Mark Riebling, Church of Spies), a koje je podržao i Vatikan, plan je predočen načelniku stožera Vrhovnog zapovjedništva vojske (1938.-1942.) generalu Franzu Halderu koji nije bio Hitlerov simpatizer. Predani su mu dokumenti s uvjetima u tzv. „Izvješću X“ koje je na sebi imalo papin žig. Situacija je bila izuzetno opasna. Da su dokumenti dospjeli nacistima ili Gestapou u ruke, kazna bi bila smrt, a i sudbina pape bi bila krajnje neizvjesna.
Najidealniji atentator bi mogao biti sam general Halder. No zbog Hitlerove popularnosti i mjera osiguranja nakon neuspjelog bombaškog pokušaja u pivnici, on se dvoumio rekavši; „Ovaj će mi se mač slomiti u ruci. Nijemci neće stati iza mene učinim li to!“ Odustao je i zbog tako karakterističnog, njemačkog osjećaja za lojalnost i dužnost. Između ostaloga, svi su, od običnog vojnika do feldmaršala, dali osobnu zakletvu odanosti svome Füreru da će slušati zapovijedi bez pogovora. (Nigel Jones, Countdown to Valkyrie)
Vrijeme je prolazilo i bilo ga je sve manje jer je 10. svibnja 1940. napadnuta Francuska, zatim su okupirane Nizozemska, Belgija, Luksemburg. Britanci nakon ovoga više nisu razmišljali o dogovorima s urotnicima, već su se pripremali za napad na Njemačku vojnu silu kako svjedoči povjesničar, isusovac prof. Peter Gumpel. Generali oko Hitlera počeli su misliti da će on pobijediti te da je bolje biti uz njega, a ne protiv.
No, u prosincu 1941. nakon skoro godinu i pol dana, dva događaja otkrivaju probleme oko nacista. Na Istočnom frontu, njemačka se vojska počela povlačiti nakon bitke kod Moskve, a na Zapadu Japanci, napadom na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. „bude uspavanog diva“, Sjedinjene Američke Države koje ubrzo ulaze u svjetski sukob te objavljuju rat Njemačkoj. Više nitko nije bio siguran da će Hitler pobijediti.
Situacija iz 1939. i 1940, kad su se događale samo pobjede, naglo je splasnula i poljuljala Fürerov ugled i vjeru u konačnu pobjedu. (Greoffrey Robertson, The Tyrannicide Brief)
Napad na Rusiju te objava rata SAD-u, mnogima je otvorilo oči pa su brzo zaključili da slijedi neumoljiv poraz. Rat je bio u punom zamahu, a strahote neizmjerne. Posljedice poraza kod Moskve i Staljingrada te okupljanje saveznika oko SAD-a, počele su se osjećati i u Belinu. Führer je bio ranjiv kao nikada do tada. Ubrzo će se po vatikanskim hodnicima opet govoriti u kontekstu nasilnog svrgavanja Hitlera, a pape saznaje za novi plan o podizanju stare slave Svetog Rimskog Carstva, „svete Njemačke“, tako što će novi zavjerenici srušiti diktatora.
Whiskey bomba
Spremala se nova zavjera za koju je papa znao i nakon godina ratnih užasa prihvatio: „Promijenite režim, vjerujem kako će se dogodit dobre stvari.“ U ožujku 1943. s implicitnom potporom pape, visokorangirani pobunjenici kreću u akciju. Maskirali su bombu u bocu od viskija te je predali časniku zaduženom za avion u kojem se Hitler spremao poletjeti prema Berlinu, govoreći da je riječ o izgubljenoj okladi. Potpukovniku Heinzu Brandtu, poručnik Fabian von Schlabrendorff uručio je paket. Brandt nije imao razloga sumnjati u kolegu časnika. No, unutar kutije bile su dvije boce koje su izgledale kao liker Cointreau, ali su bile napunjene jakim eksplozivom. Bomba nije eksplodirala. Vjerojatno zbog hladnoće.
Niti mjesec dana nakon neuspjelog atentata, vatikanski špijun Joseph Müller je optužen za veleizdaju. Dojavili su mu unaprijed da će ga Gestapo uhititi. Naime, njemačke tajne službe pratile su ga duže vrijeme. Ako mu SS nađe bilo kakve dokumente o vezama s Vatikanom, smrtna kazna je bila sigurna.
Oprostio se s obitelji te je odveden u Berlin na ispitivanje. Spremio se na najgore. Takav razvoj situacije bio je veliki udarac za zavjerenike i njihovu vezu s Britancima preko pape. Opet je izgledalo kao da je sve propalo. No, pojavit će se novi kandidat.
Claus von Stauffenberg
Samo dva dana nakon Josephovog uhićenja (7.4.1943.) pukovnik Claus von Stauffenberg teško je ranjen u Tunisu. Ostao je bez oka, jednu ruku te dva prsta na drugoj ruci. Za njega je rat bio završen. No, on se nakon oporavka ubrzo uključuje u opasnu zavjeru. Ležeći na bolničkom krevetu razmišljao je o smislu svega što se događalo: „Već neko vrijeme znam da Hitlerovi ciljevi nisu moji. No, nastavio bih se boriti za njega. Gotovo sam položio život za to čudovište!“ Tako je s njim zavjera dobila glavu i rep, srce i ruku jer je bio spreman ići do kraja. (Nigel Jones, Countdown to Valkyrie)
Kako nam svjedoči povjesničarka pokreta otpora, dr. Susanne Wagner: „Imao je viziju, želju i hrabrost. Spreman je djelovati, a ne samo diskutirati.“ Bio je uzoran ratnik na bojištima u Poljskoj, Francuskoj i Rusiji. Iako je odlikovan Željeznim križem za hrabrost, njegova savjest je patila zbog zla koje se događalo nevinim ljudima, ubijanja mentalno i fizički hendikepiranih, deportacija u logore, smrti tisuća žena i djece. Uz to ga je iritiralo Hitlerovo miješanje u sve vojne operacije te donošenje glupih odluka zbog kojih su nepotrebno izginule tisuće vojnika. Zaključio je da Hitler mora umrijeti pod svaku cijenu.
Dok se on oporavljao u münchenskoj bolnici, Joseph Müller je bio u zatvoru. Za papu je to uhićenje došlo u loše vrijeme jer je rat došao na vrata Vatikana. Saveznička vojska s juga Italije kreće prema Rimu, a ako Müller progovori o komunikaciji s papom Hitler će se sigurno učiniti sve da uništi papu i Vatikan.
Pad Italije
Na jugu Europe, u ranu zoru 19.7.1943. saveznici napadaju Rim. Više od 500 američkih bombardera uništavalo je vojne ciljeve, ali veliki broj civilnih i crkvenih zgrada, poput bazilike sv. Lovre pored koje su pokopani papini roditelji. „Toga dana nebo su preplavili avioni. Bombe su padale i po civilima ubivši ih na tisuće.“ (Robert M. Edsel, Saving Italy)
Papa skuplja 2 milijuna tadašnji lira, nosi ih kao pomoć te sjeda u auto odlazeći u posjet stradalima. Naređuje svećenstvu da uzmu sve što mogu; hranu, lijekove, odjeću te krenu u kvart sv. Lovre. Otišao je na groblje i pronašao razoren grob svojih roditelja.
Situacija se drastično promijenila. Samo šest dana poslije uhićen je Duće, talijanski diktator Benito Mussolini. Hitler je zbog toga pobjesnio. Želio je vratiti Mussolinija na vlast, a bio je uvjeren da je i Vatikan imao svoju ulogu u uhićenju diktatora, pa je naredio okupaciju Vatikana. Vijest je došla do admirala Canarisa koji posredno upozorava papu što se sprema. Zato je papinim pomoćnicima rečeno da pripreme dva kovčega. Jedan kojega će držati u uredu, a jedan u svom domu za slučaj da moraju pobjeći.
Jerko Župa, dipl. theol.
Photo by Sukanya Basu on Unsplash
