Pitanje o kojem danas promišljamo postavio je dvanaestogodišnji Isus kad su ga Marija i Josip pronašli u Hramu nakon što su ga tri dana tražili. Prva opasnost kojoj se trebamo othrvati je zamišljanje što bismo mi odgovorili dvanaestogodišnjaku koji to pita svoje roditelje. Naime, premda je to pitanje postavio dvanaestogodišnji Isus, on danas nije dvanaestogodišnjak. On je danas umrli i uskrsli Isus koji sjedi s desna Ocu. Taj Isus nam postavlja pitanje zašto ga tražimo.
I to je ključno pitanje na koje svatko treba odgovoriti u hramu svoga srca. Svjedoci toga pitanja su Marija i Josip koji instinktivno traže Isusa te učitelji koji su profesionalni bogotražitelji i pokazivatelji puta do Boga. Dakako da nam u odgovoru na Isusovo pitanje može pomoći i narav i Objava, i razum i teologija, ali Isus postavlja pitanje nama i dubini našega bića. I valja u toj dubini pronaći odgovor.
Zašto ja tražim Isusa? Koji je moj motiv da krenem ususret onome koji je prvi meni krenuo pozivajući me sebi. Koji je moj motiv da tražim onoga kojega nikada ne bih našao da on nije prije mene tražio? Što će mi Isus? Što ću s njim kada se sretnemo?
Drugo, još konkretnije pitanje, je: Za što mi treba Bog? Koji su to trenuci kada se sjetim Boga? Ne treba samo odgovoriti na pitanje Zašto?, nego valja odgovoriti i na pitanje Za što?
Da bismo na ova prethodna dva pitanja mogli odgovoriti valja nam postaviti pitanje: Kako zamišljam Boga? Slika o Bogu je ključna. Način na koji zamišljamo Boga, način na koji shvaćamo ono što Bog jest i što čini proizvodi u nama potrebu da se s njime susretnemo ili da se od njega skrivamo. Da ga ljubimo ili da ga se bojimo. Da budemo suradnici ili da se bunimo protiv Boga i prkosimo mu.
I na kraju valja odgovoriti na pitanje: Kakvom se Bogu molim? Molitva je pokazatelj odnosa s Bogom. Način na koji se molimo i sadržaj naših molitava pokazuje i našu sliku o Bogu i odgovara na pitanje zašto tražimo Boga i za što nam treba.
Nikola Kuzmičić, dipl. theol.
