VELIKI RIZIK
Drag nam je rizik. Posebno je drag djeci i mladima. Već kad natučemo neke godine draže nam je zaobići sve rizike i mirno sjediti u svojoj zavjetrini. Kada Krist govori da se obratimo i postanemo kao djeca onda je uključeno i to do ne napustimo rizik. Opasnost. Neizvjesnost. Adrenalin. Kreativni strah. Dobro uzbuđenje. Izazov.
Sve je rizik. Na ekranima lupaju reklame na kojima se beči riječ rizik ističući samo jednu vrst rizika – onu kockarsku. Prepredeni tvorci reklama ipak pogađaju da smo u dnu svi djeca i volimo rizik pa i kad pređemo godine koje stoje napisane u mutnom kutu reklamnog uratka. Taj je kockarski rizik doista bolestan i dosadan. Mutan. Izvrnut. Onaj pravi, rizik života, pun je sjaja. Izbjegavanje tog rizika vodi nas u pravu dosadu života i neprestano traženje dosadnih rizika.
Zamislimo rizik u koji se upustio Abraham kada je čuo Božji glas i krenuo na put bez ikakve upute. Pa rizik u koji se upustio Mojsije kada je krenuo u Egipat nakon što je susreo Boga u gorućem grmu. A što tek reći o riziku u koji su se upustili apostoli kada su krenuli za Kristom. Za onog mladića kojeg je Krist pozvao da proda sve što ima i poda siromasima, a onda dođe i slijedi Ga, rečeno je da je otišao kući tužan. Nije se pustio tolikom riziku. Ostao je svojoj lažnoj, dosadnoj sigurnosti. I sigurno je postao dosadan i drugima. Tko ne riskira, sebi i svima oko sebe postaje zamoran i težak. Smrdi na starost i smrt.
Vjera je rizik broj jedan. U vjeri dižemo nogu s onoga što nam se čini čvrsto i upućujemo za Onim koji nas vodi kamo ne znamo. Zato je vjera svima draga. Draga je i onima koji je nemaju ili je odbijaju imati. Nažalost, i vjeru možemo raz-riskirati. Obučemo je u milijun malih obredića i zakonića, pustimo pipke na sve strane, malo na Boga, a malo na ljude, malo na molitvu, a malo na stvari, kućice, novčiće, diplomice i tako se ušuškamo. Koja dosada! Koja laž! Odvratna laž! A onda se čudimo da je ljudima oko nas vjera odvratna. Posebno je odvratna djeci roditelja koji su ušuškani u mekušastu vjeru. Jer djeca vole rizik. Vole pravi rizik. Vratolomni. Ludi.
Sveti Pavao kaže da je naša vjera luda. Vjerovati u Raspetoga, koja ludorija! Ići za Raspetim, koja neizvjesnost. Abraham je vidio moj dan i obradovao se. Kad je Abraham vidio u koji se rizik upušta njegov potomak, Isus Krist, to ga je silno obradovalo. Tako treba. To je pravo. Istinito. Ludo i vrhunski pametno. Uzbudljivo do vječnosti. Vječno uzbudljivo.
Draga je naša vjera! Dječja. Vječno mlada. Luda. Rizična. Opasna. Radosna. Posebna. Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca nećete ući u kraljevstvo nebesko. Ostat će te u odvratnoj paklenoj dosadi (Kako je Ingmar Bergman zamišljao apokalipsu? Kako mu je izgledala vjera njegova oca?).
Bazilije M.
Photo by Brian Wangenheim on Unsplash
