Izrael je čudo. Dok je cijela zemlja bili prekrivena idolima i njihovim hramovima, Izrael se žestoko rugao sa idolima, kumirima, kipovima i slikama nakaradnih božanstava. Razarao ih i u prah pretvarao. Kako je Izrael uopće opstao? Kako ga nisu progutali? Znamo da su ljudi najosjetljiviji na svoje svetinje. Ako netko pravi sprdnju od njihovih svetinja spremni su na najgore. Čudesni Izrael je opstao jer ga je pravi i jedini Bog čuvao i sačuvao. Izrael ne popušta. Idoli su grozota i gadarija. Usta imaju, ne govore. Uši imaju, a ne čuju. Usta imaju, a ne govore. Takvi su i oni koji ih napraviše. Idoli su laž. Oni varaj svoje štovatelje. Proždiru ih. Zaglupljuju.
Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene! Izvan mene sve je ništavilo! Ja jesam!
Ephraim Kishon je svjetski poznat izraelski humorist. Na našem su jeziku izišle bezbrojne njegove knjige. Najpoznatije je Kod kuće je najgore. Uzmemo li u ruke njegovu knjigu Jabuka je svemu kriva – Upute za uporabu Deset Zapovijedi, naći ćemo humoresku uz prvu Božju zapovijed: Nemoj imati drugih bogova uz mene. Humoreska se zove Sumrak bogova u zaleđu. Počujmo ga: Za spomenutog međunarodnog sportskog idolopoklonstva zazvonio mi je telefon nekako posebno uzbuđeno, a u slušalici je zatitrao glas Erne Spiegel: – Molim vas da porazgovarate s mojim mužem – zamolila me zdvojna susjeda. – U ovih je nekoliko zadnjih dana potpuno prolupao. – Hrvatska – Njemačka? – Da. – Evo me odmah. Nisam se ni najmanje začudio. Javni su mediji neprestance javljali o tome kako televizijski gledaoci, za vrijeme delikatnih situacija pred golom, podliježu prijevremenim srčanim napadajima. Prema posljednjim izvještajima, jedan se dekorater interijera u Lyonsu, prije produžetaka utakmice Francuska – Paragvaj, na brzinu objesio. Slučaj je toliko tragičniji što je Francuska na kraju slavila pobjedu. Ali takva je već igra života. – Moj je Felix poludio – šapne mi Erna. – Danima već sjedi u dnevnoj sobi i ne pušta nikoga blizu sebi. Upravo gleda utakmicu Hrvatska – Njemačka … Odškrinula je vrata dnevne sobe. Oprezno sam zavirio unutra – Felix je sjedio na podu okružen sportskim listovima i praznim pivskim bocama. – Od utakmice Njemačka – Južna Koreja uopće se više ne brije – reče mi Erna. – Samo u poluvremenu smijem mu na tacni donijeti jelo. Uopće ne izlazi iz sobe … – Čak ni zbog … mislim … Erna baci nervozan pogled na poljski krevet svojega muža i reče: – Bolje i ne pitajte. (…)
Ne može se opovrgnuti činjenica da je taj popularni sport u našem stoljeću stekao svetačku aureolu. Kada je na prošlom svjetskom prvenstvu Francuz Zidane u utakmici s Brazilom postigao pobjednički gol, otrčao je do svojih vjernika na tribinu a „lice mu je sjalo“ kao Mojsiju kad je sišao s brda. I zacijelo bi lebdio nad zemljom da ga njegovi suigrači s nježnom zavišću nisu oborili na tlo i držali u zagrljaju dok je publika uživala u masovnom orgazmu …
Bazilije M.
Photo by Sandro Schuh on Unsplash
