U prethodnom članku (https://mrezerijeci.com/genij-zene/) naše suradnice na portalu, dr. sc. Ana Jeličić, i studentice KBF u Splitu, Petra Seretinek, promišljali smo zajedno o društvenom i unutarcrkvenom vrednovanju ženskog genija. Nastavimo danas ovu priču s fokusom na crkveno učiteljstvo i blagopokojnog papu Ivana Pavla II. koji prepoznaje veličanstvenost ženskog genija.
_________________________________________________________________
Učiteljstvo o ženama
Prva važnija promišljanja o ženi u dokumentima socijalnog nauka Crkve nalazimo kad pape Lava XIII., koji ženu vidi samo u obiteljskom okruženju, dok papa Benedikt XV. shvaća emancipaciju žena kao pokušaj ženinog odvajanja od obitelji i Crkve. Papa Pio XI. brani stari patrijahalni sustav, a Papa Pio XII. počinje pozitivno vrjednovati žene pozivajući ih da se suprotstave svim novim strujanjima koja bi mogla ugroziti obiteljski život i njihovu ulogu u obitelji te ih potiče da daju svoj doprinos obnovi društva. Papa Ivan XXIII. zalaže se sa slobodu ženina prava na izbor zanimanja u uvjetima koji se slažu s ulogama supruge i majke. Pavao VI. unosi novi način vrjednovanja žene u Crkvi i društvu. Zauzima se da žena bude uvažena kao ravnopravni član i graditelj Crkve. No, na poseban način o ženi i njezinom dostojanstvu piše papa Ivan Pavao II. u Mulieris dignitatem. Njegovi nasljednici nastavljaju pozitivno govoriti o ženama, pa tako papa Benedikt XVI. kao potpisnik pisma biskupa “O suradnji muškaraca i žena u Crkvi i svijetu” iznosi svoj biblijsko-teološki i antropološki pogled na ženu i muškarca u skladu sa svojim prethodnikom, a papa Franjo upozorava na potrebu zaštite žena u suvremenim nepravednim okolnostima u kojima žive, izraženima kroz zlostavljanja nad žena, njihovog iskorištavanja i nedovoljnog vrjednovanja. (1) Ipak, ni jedan papa u povijesti Crkve nije posvetio toliku pozornost ženama, njihovim poteškoćama i njihovoj velikoj važnosti za Crkvu i društvo kao što je to učinio Ivan Pavao II. (2)
Žena u naučavanju Ivana Pavla II.
Učenje Ivana Pavla II. o dostojanstvu i pozivu žene koje je kao u jezgri sadržano u Mulieris dignitatem nije moguće razumjeti bez poznavanja Papine, kako je sam naziva, ‘cjelovite antropologije’ izložene na generalnim audijencijama srijedom održanim od 1979. do 1981. godine. Ovu se, pak, Papinu cjelovitu antropologiju ne može pravo razumjeti bez ‘filozofske antropologije Karola Wojtyle’ na koju se nadovezuje njegova teološka antropologija, što upućuje na zaključak da je Mulieris dignitatem plod prethodnih Papinih filozofsko-teoloških antropoloških promišljanja te da ta promišljanja valja uzeti u obzir ukoliko se želi pravo razumjeti Papino učenje o ženi. (3)
Velik i nepobitni prinos Ivana Pavla II. u poimanju dostojanstva žene jest njegovo izričito i neupitno učenje da je žena slika Božja. Papa, naglašavajući specifičan karakter pomoći žene muškarcu, otklanja bilo kakvu mogućnost da se taj odnos pretvori u odnos gospodarenja. Žena je specifična pomoć jer muškarcu pomaže da ostvari svoje potencijale, žena oplemenjuje muškarca i u njemu potiče i razvija ono najljepše i najplemenitije. Prema tome žena je isto vrijedna i ima ista prava kao i muškarac. Ona mu je trajna partnerica istog dostojanstva i vrijednosti kao i on. (4) Spolna razlika prisutna je i u drugih živih bića, ali samo čovjeka – muškarca i ženu, Bog stvara na svoj sliku (Post 1, 26-27). Biti par kao muško i žensko, u dostojanstvu isti, a različiti po spolu, predstavlja bogatstvo za muškarca i za ženu te za njihov uzajamni odnos kao i za cjelokupno društvo. (5) Ženskost i muškost međusobno su komplementarni, ne samo s fizičke i psihičke točke gledišta, nego s ontološke. (6)
Žena zajedno s muškarcem treba preuzeti odgovornost za sudbinu čovječanstva, ustrajao je Papa. Ali ta odgovornost nije u potpunosti identična odgovornosti muškarca budući da svatko od njih ima svoje prirođene vlastitosti i sposobnosti preko kojih treba djelovati, budući da: »ženskost ostvaruje ‘ljudskost’ kao i muškost, ali na drugačiji i komplementaran način«. Zbog toga čini se da bi bilo učinkovitije kako za ženu tako i za društvo »da žene (same) kreiraju nova ishodišta, uspostave novi tip odnosa, odrede prioritete koje one identificiraju kao žene. Dakle, žena treba ponuditi nešto vlastito, nešto novo današnjem suvremenom društvu, jer njezina prirođena sposobnost više je nego očito potrebna svakom vidu društvenog života. (7)
Možemo izdvojiti 5 temeljnih specifičnosti iz kojih proizlaze sve ostale: majčinstvo, zaručništvo, djevičanstvo, ženina okrenutost osobi i intuitivno spoznavanje svijeta oko sebe.
Žena je naime čuvarica osobe. Muškarac je čuvar prirode, ali žena je čuvarica života. Upravo zbog toga, u svemu što čini, ona pronalazi prilike za ljubazna djela milosrđa i ljubavi prema drugima. (8)
Važnost “genija žene”
U svim društvenim sferama neophodna je ženina prisutnost odnosno prisutnost njezina “genija”. Jedna od glavnih karakteristika “genija žene” je ljubav koja mora biti prisutna i mora prožimati sve društvene odnose, a najveći temelj odnosa za koji je “genij žene” sposoban jest prihvatiti čovjeka u njegovoj konkretnoj realnosti sa svim njegovim vrlinama i slabostima. Sposobnost prihvaćanja čovjeka samo zato što je čovjek proizlazi iz ženinog dara majčinstva, ne samo fizičkoga, nego i emocionalnoga i duhovnoga, iz kojeg opet, prema riječima pape Ivana Pavla II., dalje proizlazi velikodušnost, nježnost i okrenutost životu.(9)
Na temelju analize tekstova Ivana Pavla II., “genij žene” očituje se kao bitna stvarnost koja pripada svakoj ženi, kao njezino stanje — habitus, kojim ona izražava svoj način djelovanja, svoje biti–žena, sa svijetom i s drugima u svakodnevnici. Ili, još jednostavnije, “genij žene” je jedna neotuđiva vrijednost ženstvenosti, njezinoga načina postojanja i odnosa sa svijetom. Na temelju svega navedenog, postaje jasnije zašto je upravo “genij žene” za Ivana Pavla II. glavni motor u pokretanju i ostvarivanju novoga feminizma, ali i očuvanju originalne naravne slike žene. (10) Zbog svog posebna položaja u koji ju je Bog stavio, zbog njezina specifična poziva na jedinstvo s Bogom kao temelj njezina dostojanstva, žena je na poseban način odgovorna za ovaj svijet. Upravo o ženama ovisi hoće li svijet napredovati ili propasti. Ona rađa život i poslanje joj je da ga vodi prema punini istine, što Bog od nje i očekuje. O ženi ovisi hoće li poslušati taj Božji poziv ili će olako shvatiti svoje dostojanstvo. Upravo ona ima odgovornost za sve ljude, svoje bližnje, a ne samo za svoju rođenu djecu – stoga je duhovno majčinstvo na važnijem mjestu od tjelesnog. Žena puna osjećajnosti za sve ljude ima sposobnost voditi ih, a Marija je ona koja je bila poslušna Bogu i vjerovala mu. Zato i svaka žena upravo u toj „Ženi“ može i treba pronaći sebe. (11) Upravo nazaretski događaj označuje i oblik je sjedinjenja sa živim Bogom, koji pripada samo ‘ženi’ Mariji. Nazaretska Djevica postala je Majka Božja. (12) Milost, Božje nadnaravno djelovanje, nikada ne isključuje narav, štoviše, usavršuje je i oplemenjuje. Stoga, ‘punina milosti’ koja je Nazaretskoj Djevici istodobno je punina savršenstva svega onoga ‘što je vlastito ženi’, onoga što je ‘tipično žensko’, (13) a što su mnoge žene kroz povijest otkrile i živjele, ostavljajući nam u baštinu mnoga duhovna, kulturna, vjerska i znanstvena dobra.
Izv. prof. dr. sc. Ana Jeličić
Petra Seretinek, studentica Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu
(1) Usp. Marijo Volarević, Žena u obitelji, društvu i Crkvi, str. 16-17.
(2) Usp. Isto, str. 117.
(3) Usp. Veronika Reljac,” Kršćanski feminizam” u nauku pape Ivana Pavla II., str.171.
(4) Usp. Veronika Reljac,” Kršćanski feminizam” u nauku pape Ivana Pavla II., str. 171. – 173.
(5) Usp. Marijo Volarević, Žena u obitelji, društvu i Crkvi, str. 170.
(6) Usp. Isto, str. 174.
(7) Usp. Marijo Volarevič. Društveno-etički značaj »genija žene« i njegove temeljne karakteristike, u:Bogoslovka smotra, 83 ( 2013.) 1, str.80.
(8) Usp. “O dostojanstvu i vrijednosti žene u Katoličkoj Crkvi” (objavljeno: 5.11. 2017.) https://zenavrsna.com/zene-u-katolickoj-crkvi/8262 (pristup 23.08.2023.)
(9) Usp. Marijo Volarević. Društveno-etički značaj »genija žene« i njegove temeljne karakteristike, str. 84.-87.
(10) Usp. Marijo Volarević, Slika žene u »starom feminizmu« i u novom feminizmu Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., str. 58.-60.
(11) Usp. Tina Galant – Mirjana Pinezić, Dostojanstvo žene po uzoru na Mariju kod Ivana Pavla II., str. 153.
(12) Usp., Ivan Pavao II., Mulieris Dignitatem, br. 4.
(13) Usp. Isto, br. 5.
