Naša suradnica na portalu dr. sc. Ana Jeličić i studentica KBF u Splitu Petra Seretinek zajedno donose prvi u nizu tekstova koji prati i predstavlja Genij žene. Promotrimo zajedno kako je društvo kroz povijest i unutar Crkve vrednovalo kulturno – društveni status žene i borbu za jednakost.
_________________________________________________________________
Kulturno-društveni status žena kroz povijest
Žena je od samih početaka imala nepovoljan položaj. Već u antici zapadne civilizacije, zatim kroz židovsko-kršćansku tradiciju i kulturu, ženin društveni položaj uglavnom je bio marginaliziran. Više je razloga zašto je tako, no onaj temeljni stoji u činjenici da se ženu još od Aristotela smatralo “nepotpunim čovjekom” (femina est mas occasionatus). Takvo antropološko tumačenje čovjeka rezultiralo je općeprihvaćenom tezom kako je samo muškarac političko biće i prema tome jedini koji može voditi društvene i javne poslove.[1] Zbog svog spola, smatrala se fizički, moralno i intelektualno inferiornijom naspram muškarca, koji je u antici bio nositelj svih moralnih vrlina.[2] Prvenstveno je to bio razlog zašto žena nije mogla pronaći svoje mjesto u politici. Iz ovakvog shvaćanja žene, kao fizički i mentalno inferiorne u odnosu na muškarca, razvilo se i shvaćanje o pravnoj inferiornosti, do te mjere da ženi nisu pripadala ista prava kao muškarcu, kao što su pravo na privatno vlasništvo, pravo na obrazovanje, pravo na sudjelovanje i odlučivanje u važnim javnim događanjima. Stoga je njezin prostor djelovanja bio strogo omeđen kućanskim poslovima, odgojem djece te skrbi za djecu i starije ukućane.[3]
Doduše, bilo je rijetkih slučajeva tijekom povijesti kada je društveni položaj žene bio veoma cijenjen i poštovan, i to u pojedinim povlaštenim staležima kao što su plemstvo i redovništvo, ali žene koje nisu bile u „višem“ staležu, i dalje su ostajale na društvenim marginama.[4]
Feministički pokret kao odgovor na društvenu nepravdu
Feminizam predstavlja kulturno – politički pokret izdizanja ženinog položaja u društvu i pokušaj njezinog oslobođenja iz pravne, socijalne, ekonomske i političke ovisnosti.[5] Danas je uobičajeno povijest feminizma dijeliti u etape koje se popularno zovu valovi, a u raznim radovima, spominju se tri odnosno četiri vala feminizma.[6]
Pokret se kroz povijest vodio s nekoliko temeljnih strateških ciljeva: od borbe prvog vala ranog feminizma (18. stoljeće) za ravnopravnost spolova i temeljnih ljudskih prava; preko drugog vala kulturnog/preporodnog feminizma “drugog glasa” studentskih pokreta za oslobođenje žena (1968.-ih godina) koji se javlja kao odgovor na neuspjeh liberalnog feminizma da ukine diskriminaciju žena. Suvremeno razdoblje neofeminizima trećeg vala (80-ih godina) javlja se kao odgovor na neokonzervatizam, zagovarajući razliku između spola i roda kroz neutraliziranje spolnih razlika.[7]
Za feministički pokret osobito je važna industrijska revolucija jer se ženama iznenada otvorio prostor za sudjelovanje u javnim poslovima i mogućnost poboljšanja ekonomskog položaja u kojem više ne bi bile u potpunosti zavisne od muškarca.[8]
Suvremeni feminizam je u diskontinuitetu s ranijim oblicima feminističkih nastojanja, jer je stariji feminizam išao za izjednačavanjem žena i muškaraca po društvenom položaju, dok noviji naglasci teže istaknuti ženinu nadmoć, uspostavom matrijarhata. Radikalni postfeminizam ne podrazumijeva samo prvotnu emancipaciju žene, nego se radi o kompleksnom društveno – psihološkom procesu u kojem se podmeću ideološki, politički sup/kulturološki i iskrivljeni socijalni motivi koji teže za ne/opravdanim ciljevima koji su često u suprotnosti s katoličkim moralnim naukom.[9]
Crkva i feminizam – “genij žene”
Crkva kao vjerna pratilica znakova vremena i događaja u društvu, pomno je pratila promjene koje je feminizam stvarao.
Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, darovao nam se kao uzor u svemu. Krist otkriva čovjeka njemu samome, objavljuje mu njegov poziv, muškarcu i ženi zajedno. Na osnovi njegova odnosa prema ženama možemo učiti o pravom mjestu i ulozi žene u svijetu, društvu, kulturi i obitelji. To će i Ivan Pavao II. na mnogo mjesta na ovaj ili onaj način izreći: žena ima vrijednost zato što je žena.[10] U Novom zavjetu imamo prijelaz u kojem Krist unosi potpuni preokret drugačijim pristupom koji krši obrasce ondašnjeg društva. On se okružuje i Dvanaestoricom, ali podjednako i ženama kojima pristupa s poštovanjem, poučava ih, odaziva se na njihove molbe, staje u njihovu obranu, što je za ondašnje vrijeme skandalozno, budući da se nije smatralo vrijednim ženama upraviti ni riječ, a kamoli nauk.[11] Premda izaziva sablazan kod svojih suvremenika u raznim situacijama, Isus uvijek iznova potvrđuje identitet i dostojanstvo žene.[12]
Izv. prof. dr. sc. Ana Jeličić, Sveučilište u Splitu
Petra Seretinek, studentica Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu
[1] Usp. Marijo Volarević, Žena u obitelji, društvu i Crkvi. Feminizam, rodna ideologija i crkveni nauk, Glas Koncila, Zagreb, 2018., str. 27.
[2] Usp. Marijo Volarević, Žena od antičkog imperativa “skrbi za sebe” do etičkog imperativa “brige za drugoga”: femnistički i kršćanski pogled, u: Crkva u svijetu, 56 (2021) 3, str. 528.
[3] Usp. Isto, str. 529.
[4] Marijo Volarević, Žena u obitelji, društvu i Crkvi, str. 28.
[5] Usp. Isto, str. 9.
[6] Usp. Gordana Cerjan –Letica, Feministički pokret – organizacija, oblici i sadržaj borbe, u: Revija za sociologiju, 15 ( 1985) 3-4, str. 176. preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/file/229663 ( pristup: 23.07.2023.)
[7] Usp. Marijo Volarević, Žena u obitelji, društvu i Crkvi, str. 9.
[8] Usp. Marijo Volarević, Žena u obitelji, društvu i Crkvi, str. 33.
[9] Usp. Marijo Volarević, Žena u obitelji, društvu i Crkvi, str. 10.
[10] Usp. Veronika Reljac, “Kršćanski feminizam” u nauku pape Ivana Pavla II, u: Crkva u svijetu, 48 ( 2013.) 2, str. 178.
[11] Usp. Marijo Volarević, Žena u obitelji, društvu i Crkvi, str. 12.
[12] Usp. Veronika Reljac, “Kršćanski feminizam” u nauku pape Ivana Pavla II. str. 178.
