»Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.« (Matej 10, 26-27)
Ne govorim li djelom ljubavi, plašim se. Strah je drugo ime grijeha. Kukavičluk ranjenih i slabih. Zato Učitelj zbori umirujućim glasom ohrabrenja, jezikom nade i samouvjerenim glagolima oslobođenja. Pred Tajnom nema tajni ni pred svjetlom tame skrovitosti. A toliko toga krijem u mraku samoga sebe. Što zbog stida, što zbog straha, što zbog nesigurnosti. Nadajući se da to nitko neće doznati. Utječem se laži. Njezinim opskurnim krinkama. Glumim, hinim i izigravam štošta toga. Zakopavam se u sve dublji mrak. Zato mi se otud obraćaš, iz dna mojega mraka, stojiš u srcu svih mojih prevara i strahova. Sve činiš kako bi me priveo svjetlu, doveo k sebi. Da jednom mogu, pred svima, na sav glas, jasno i glasno, s krova života svjedočiti da sam nekoć bio tama a sad postadoh dijete svijetla. Čedo istine. Za to je potreban samo jedan korak, onaj najteži. Izići iz skrovišta samoga sebe i predati se svjetlu da me vodi. Taj korak je vjera. Svi ostali, koji za njim slijede, njezini su plodovi. Jer vjera sjaji svojim djelima. Govori smjelim i neušutkanim jezikom ljubavi. Sama si vlastitom svjetlošću krči put istinotvorenja.
Čudesan si, Bože! Što više mojega mraka obasjaš svojim svjetlom, to sam ti miliji i draži. Ljudi pak obično čine posve suprotno. Razotkrivaju si međusobno ljage tame i uzajamno prokazuju slabosti kako bi se udaljili jedni od drugih, kako bi, tim lažnim svjetlom, hranili svoju mržnju i neprijateljstvo. S krovova obznanjuju tuđu tamu a vlastitu drže u skrovitosti. Ne progovorim li jezikom vjere, jedan sam od njih. Rob laži i očajno loš glumac. U svakom slučaju prijezira vrijedan slučaj.
Zato Te molim, izbavi me iz tamnice mojega mraka i postavi na krov svijeta kao svjetionik nade i znak da nitko nije nedostojan Tvoje svjetlonosne ljubavi. One koja svoje vrapčiće toliko voli i čuva pazeći da im ni vlas s glave ne padne. Daj mi stoga vjere da pred ljudima posvjedočim da sam Tvoj.
lic. theol. Hrvoje Petrušić
Fotografija: Ante Vučković
