Jedna od „blagodati“ s kojim se kao (vjero)učitelji svakodnevno susrećemo informacije su o novim trendovima među djecom i mladima.
Na bezvremensko pitanje „što želiš biti kad odrasteš?“ odavno se ne čuju klasični odgovori poput: liječnik, učitelj, znanstvenik, policajac, pa čak ni političar. Njih su zamijenila neka nova zanimanja koja su više u skladu s duhom digitalnog doba, poput: gejmer, Youtuber, TikToker, influencer…
Vrlo brzo, kroz razgovor s njima, možemo uočiti tri ključne komponente radi kojih djeca žele odabrati baš ova zanimanja, a to su: slava, sloboda i novac. Upravo su ovi izvanjski pokazatelji ono što ih privlači da prate istaknute profesije te se u njima stvori osobni poriv za nasljedovanjem aktualnih trendova.
U dječjim očima, slava određenog pojedinaca očituje se isključivo kroz broj pratitelja koji on ili ona ima na profilu. Milijunske brojke gotovo hipnotiziraju djecu i potvrđuju da ono što taj pojedinac ima izreći, pokazati, prodati, nosi određenu težinu ili vrijednost. Ova brojka također – za djecu lišenu razvijena kritičkog razmišljanja – predstavlja svojevrsni indikator istinitosti – jer ako ga/ju prati toliki broj ljudi, sigurno govori istinu. Nažalost, sličan trend vrednovanja možemo primijetiti i u našim školama među djecom. Ne-prisustvo na najnovijim društvenim mrežama ili nizak broj pratitelja među vršnjacima često zna rezultirati digitalnim odbacivanjem. Učenici koji nisu toliko vješti u privlačenju pratitelja na svoje platforme imaju osjećaj kako se u konačnici digitalno odbacivanje reflektira i unutar fizičke razredne dinamike.
Druga komponenta privlačnosti u istaknutim digitalnim zanimanjima kod djece odnosi se na (iskrivljenu) percepciju slobode. Sadržaj koji dio gejmera, youtubera ili influencera na svojim kanalima produciraju često je formiran na takav način da iznosi dominantno lagodan život (la vita e bella). Njihove dnevne obveze često su prikazane i svedene na najzanimljivije trenutke u danu (highlights), dok se sve poteškoće brzo i efikasno rješavaju na njihovo osobno zadovoljstvo kao i zadovoljstvo publike koja ih prati. Ovakva vrsta produciranog sadržaja predstavlja iskrivljenju sliku njihove realnosti kao i slobode koju nude svojim pratiteljima. Iza kulisa kamera jasno je kako ova zanimanja zahtijevaju sate ili dane pripreme, izvedbe te obrade materijala u koju su nerijetko uključeni cijeli logistički timovi. Čak i „lagodan život“ profesionalnih gejmera zahtjeva puno radno vrijeme koje uključuje temeljitu analizu protivnika, memoriziranje različitih strategija i repetitivno ponavljanje jedne te iste igrice. Nažalost, djeca rijetko ili nikako ne vide dalje od profila na kojem su prikazani samo najbolji isječci. Ono što je potrebno za dostizanje regionalnog ili globalno značajnog statusa nije moguće ostvariti samo kroz povremeno objavljivanje na profilima kao što većina djece misli. Potreban je redovit i ažuran angažman koji često uključuje angažiranje vanjskih suradnika, pa čak i financiranje iz drugih izvora u marketinške svrhe. Prezentacijom iskrivljene percepcije lagodnog života ili slobode lišene životnih problema, dovodi se potencijalno u zabludu tisuće onih koji nemaju još razvijen sustav kritičkog razmišljanja te se otvara put budućem razočaranju pri suočavanju s neuspjehom u izboru ovog životnog poziva.
Treća komponenta koju djeca ističu kao privlačnu u ovim zanimanjima je monetarne naravi. Pojedini Youtuberi poput Mr. Beast-a na globalnoj ili Bake Prase na regionalnoj razini često u naslovima i sadržajima svojih videa pokazuju velike količine novca. Način na koji troše novac, bilo da je sadržaj videa istinit ili ne, ukazuje na neodgovornost i razmetljivost pri njegovu trošenju. Trend razmetljivosti vidljiv je kroz naslove videa na njihovim službenim kanalima: „Shopping od 25.000€“, „Kupio sam najbolji BMW na svetu – 160.000€“, „Igra skrivača od 1.000.000$“, „Kako potrošiti 1.000.000$ u 24 sata“ itd. Ovakva vrsta sadržaja djecu dodatno uvjerava u isplativost istaknutih digitalnih zanimanja, iako nisu svjesni da je broj onih koji dođu na ovu razinu iznimno malen te se broji u promilima. Razmetljiv odnos istaknutih pojedinaca prema novcu dovodi do njegova iskrivljena shvaćanja. Kod pratitelja se stvara osjećaj manje vrijednosti ako njihove trenutne ili buduće životne prilike ne zadovolje određenu razinu financijske samostalnosti.
Na kraju se postavlja samo jedno pitanje: „Što mi kao (vjero)učitelji ili roditelji možemo učiniti?“
Zabrana korištenja društvenih mreža ili platformi nije realna opcija jer će naši učenici/djeca na ovaj ili onaj način doći do sadržaja koji redovito prate. Bilo kakva zabrana mobilnih uređaja također može dovesti do dodatne digitalne izolacije koja će se očitovati kroz onu fizičku u razredu. Ono što u ovom trenutku možemo učiniti jest izboriti se za veći udio vremena koje bi inače djeca proveli za ekranom.
Roditelji, kao primarni i odgovorni odgajatelji, pozvani su objasniti djeci selektivnu narav digitalnih platformi te ukazati na činjenicu da većina kreiranog sadržaja predstavlja svjesno idealiziranu sliku nečije stvarnosti. Oni su također zaduženi za ograničenje – ne zabranu – pristupa pojedinim društvenim mrežama sve dok osobno ne procijene kognitivno-emotivnu samostalnost djeteta za pristup njima. Krađi dječje pozornosti u našim domovima nije moguće stati na kraj ako mi kao odrasli provodimo svoje vrijeme zadubljeni u ekran. Veća uključenost roditelja u život djeca mora se ostvariti kroz promišljene zajedničke aktivnosti koje neće uključivati ekran te će biti prilagođene njihovom uzrastu i afinitetima. Čineći to, roditelji provode kvalitetno vrijeme s djecom, ostvaruju veću međusobnu povezanost te pridonose dječjim osobnom rastu i razvoju. Kao (vjero)učitelji u školi pozvani smo na svome radnom mjestu prvenstveno svjedočiti – riječima i djelima – pozitivne kršćanske vrijednosti koje se ne temelje na broju pratitelja, apsolutnoj slobodi ili količini novca koji određena osoba posjeduje. Primjer Isusa Krista, koji je ostao svojevrsni influencer posljednjih dvije tisuće godina, govori u prilog privlačnosti njegove poruke. Na digitalnom kontinentu postoje brojni alati i sadržaji koji su danas okrenuti prema širenju Radosne Vijesti. Jedan od najpoznatijih primjera je zasigurno svećenik Mike Schmitz. On je u ovom trenutno jedan od najslušaniji podcaster na svijetu s temama koje obrađuju Bibliju i Katekizam Katoličke Crkve kroz godinu dana. Usmjeravanjem djece i mladih na ovakvu vrstu sadržaja može pomoći stvaranju drugačije slike o Kristu i aktualizaciji kršćanske kulture unutar digitalnog svijeta…
