Puni naslov blagdana Svete Obitelji glasi: Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Niti jednu drugu obitelj ne imenujemo počevši od djeteta. Spontano je imenujemo počevši od oca, pa majke, a tek onda su djeca.
Zavirimo li u Evanđelje, naći ćemo i drukčiji raspored imenovanja. Kada su došli kraljevi s istoka ugledali su, kaže evanđelist Luka, Mariju, Josipa i Novorođenče. Marija je na prvom mjestu. Isto je to neobično. U vremenu u kojem se to događa za očekivati da je Josip na prvom mjestu. Eto, Luka izvrće raspored. Ipak, u događaju s izgubljenim Isusom u Hramu čujemo kako Marija kaže: Otac tvoj i ja, žalosni smo te tražili. Marija stavlja muža i poočima na prvo mjesto.
U tom klizećem rasporedu stalno je netko na prvom mjestu. Divno. Tako i treba biti. Dijete je najvažnije. Supruga i majka je najvažnija. Otac je najvažniji. Svi su najvažniji. Obitelj nije plod kulture, ove ili one, ona je od Boga. Bog ju je sazdao da svi u njoj rastu i posvećuju se. On ju je učinio rasadnikom života. Opskrbio ju je svim potrebnim da postane i opstane. Ona je prije državâ i svih drugih organizacija. Sve je u njoj usklađeno. Dobro. Sveto. Živo. Zanimljivo. Dinamično. Ona je osnovna ćelija. Molekula.
U naše se vrijeme velika važnost daje djeci, što prije nije bio slučaj. Nekoć su djeca stala u zapećku. Sada su isplivala na prvo mjesto. Sve se nekako vrti oko njih. Posebno je to u gradovima. Djecu se drži za male prinčeve. Prevozi ih se s jednog treninga na drugi, vozi do škole, kupuje im se što požele i tako redom. Oprez. Opasnost je od pretjerivanja. Nisu roditelji kućni pomagači svoje djece. Nisu krpe za brisanje poda. Taksisti. Bankomati. Serviseri. Nekoć su sva djeca ocu ljubili ruku prije nego su išla u postelju. Ta ih ruka hrani i odijeva. Ta ih je ruka nosila kad su bili skroz maleni. Otac je autoritet. Stožina. Oslonac. Najbolje je kad su djeca uvijek toga svjesna. On je glava obitelji. Njega treba štovati. Vidjeti u njemu sliku nebeskog Oca. Pa i kad je pun mana i nespretnosti. Marija je Josipa stavila na prvo mjesto. Sigurno je i Josip nju stavljao na prvo mjesto. Da je on Isusu rekao, vjerojatno bi ovako zvučalo: Majka tvoja i ja žalosni smo te tražili. Supruga i majka je srce obitelji. Kraljica. Prva. Glup je patrijarhat. Glup je matrijarhat. A najgluplji je dječijarhat.
Tko ovo bude čitati možda će reći: Ala si, brale, sve zamrsio. Tko se tu može snaći? Svi smo danas izluđeni. Ne zna se tko pije, a tko plaća. Očevi su zbunjeni i čini im se da sve ide protiv njih. Žene su isto zbunjene, i više ne znaju kuda udarati. I djeca su zbunjena. Ni u Svetoj Obitelji nije sve bilo po pe esu (pravilu službe)! Istina, nije bilo, ali je sve izišlo na dobro. Zašto i u našim obiteljima ne bi sve izišlo na dobro? Obitelj je slika Presvetog Trojstva. Otac i Sin i Duh Sveti, ta Presveta Obitelj, vodi svaku obitelj. Josip je ljubio Boga. Marija je ljubila Boga. Isus je ljubio Oca. Tko ljubi Boga, Oca, sve mu se okreće na dobro, pa i kad se sve vrti na sve strane.
Vjerujem da Bog ljubi oca i majku i dijete. Bog ljubi majku, oca i dijete. Bog ljubi Dijete, majku i oca. Trojstvo u jedinstvu! Vjerujem!
Bazilije M
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
.
Photo by Mustafa Turhan on Unsplash
