Ljubav! O ljubavi su ispisane stranice brojnih romana svjetske književnosti. O ljubavi su producirani mnogobrojni filmovi i serije. O ljubavi se puno priča jer svaki čovjek, duboko u sebi, želi biti ljubljen i prihvaćen. Međutim, što je autentična ljubav i kako je ostvariti? Kako ljubiti u svijetu u kojem nam društveno-kulturološki čimbenici nameću tezu po kojoj je najvažnije ostvariti vlastito Ja? U svijetu koji je oblikovan brojnim ideologijama, koje su uglavnom usmjerene protiv Ljubavi, ljubav se poistovjećuje s osjećajem vlastitog emocionalnog zadovoljstva. Suvremene ideologije smatraju da nitko nema pravo stati pred pojedinca u njegovom ostvarivanju vlastite sreće. Uz to, ako bi netko pojedincu koji je vođen isključivo emocijama i tjelesnim nagonima ukazao na njegovu pogrešnu percepciju ljubavi, vrlo brzo bi bio definiran kao zatucani-konzervativni crkvenjak.
Ipak, svjedočanstvo mnogobrojnih „obraćenika” pokazuje kako ljubav nije u trenutačnom zadovoljstvu i kako je se ne može pronaći hraneći vlastiti ego. Ljubav se ne može kupiti, ljudska potreba za osjećajem ispunjenosti ne može biti ostvarena niti visokim stupnjem obrazovanja niti materijalnim bogatstvom. Isto tako, brojni ovisnici o teškim drogama često svjedoče kako su opojna sredstva konzumirali jer su željeli biti sretni. Ipak, nakon nekoliko sati dolazi otrježnjenje, trenutačni osjećaj zadovoljstva nestaje, a praznina u ljudskoj nutrini ostaje!
I kršćanstvo se slaže s tezom po kojoj je u životu najvažnije ostvariti vlastito Ja! Kršćanstvo nam daruje konkretne smjernice kako navedeno ostvariti. Po Katekizmu Katoličke Crkve ljubav se definira kao bogoslovna krepost kojom Boga ljubimo iznad svega radi Njega samoga, a svoga bližnjega kao same sebe iz ljubavi prema Bogu. Što to konkretno znači pokazao nam je naš spasitelj Isus Krist. Isus nam pokazuje kako se ljubav djelotvorno živi ljubeći one na rubu društva – gladne, žedne, gubave i napuštene. U konačnici, Isus nas uči kako će nas naš odnos prema onima na periferiji društva – ili osuditi ili spasiti! Kada govorimo o ljubavi prema Bogu, brojni vjernici smatraju kako se ona živi kroz izvršavanje crkvenih propisa. No, to nije dovoljno. Ako nedostaju djela služenja prema bližnjemu i potpuno predanje Bogu – ljubav ne može biti ostvarena. Isus se, za razliku od nesavršenih žrtava starog Saveza koje su nama puno puta sinonim za naše materijalne doprinose Crkvi, potpuno predaje Ocu. Kroz taj čin nam pokazuje kako se ljubav ne ostvaruje darujući nešto od sebe Bogu, nego darujući potpunog sebe Bogu i bližnjemu.
Puno puta mi vjeroučenici, posebno kada se govori o šestoj Božjoj zapovijedi, znaju postaviti pitanje: „Zašto se Crkva miješa u moju spolnost i privatnost?”. Slušajući bombastične i površne vijesti ovoga svijeta koje iskrivljuju definiciju ljubavi, nije ni čudo kako vjeroučenici smatraju da je crkveni nauk pun zabrana i da im staje na put ostvarivanja vlastite sreće. Međutim, crkveni nauk ne želi ništa zabraniti. Naprotiv, crkveni nauk nam želi pomoći u ostvarivanju autentične osobne sreće te nas želi zaštiti od ispraznosti ovoga svijeta. Crkveni nauk želi ljude, što se jasno očituje u moralnom nauku o spolnosti, zaštiti od ranjenosti do koje dolazi kada se ljubav svede na tjelesnost i trenutačni osjećaj zadovoljstva.
Koliko se god hiperseksualizirana stvarnost ovoga svijeta trudila ponuditi svoju definiciju ljubavi, iskustvo nam pokazuje kako se ljubav ne ostvaruje u posjedovanju drugoga. Bez obzira o kakvom se odnosu radilo, ljubav se ostvaruje onda kada slijedi Kristovu ljubav prema nama – a njezina je konstituirajuća karakteristika žrtva. Paradoksalno za logiku ovoga svijeta, upravo je žrtva jedini put ljubavi i njezina punog življenja. Kada nam odgajanje djece postane važnije od vlastite karijere, osjetimo potpuno zadovoljstvo i radost. Kada nam pomaganje supružniku postane važnije od vlastitih razbibriga, osjetimo potpuno zadovoljstvo i radost. Kada nam pomoć prijatelju postane važnija od vlastitih razbibriga, osjetimo potpuno zadovoljstvo i radost. Kada se darujemo siromašnima, ostavljenima i pogubljenima – osjetimo potpuno zadovoljstvo i radost. U svakom darivanju svoga vremena bližnjima, u našem srcu raste klica autentične ljubavi. Tada osjećamo istinsku radost, koju nam ne može pružiti nikakvo posjedovanje. Perući noge ljudima koji nas trebaju, učimo se ljubiti Njegovom ljubavlju. Jer On je definicija ljubavi. Krist/Ljubav nam pokazuje kako Ga/Ju trebamo živjeti u svojim odnosima. Tada i On živi u njima. I u nama – a to bi u konačnici trebao biti jedini cilj našega života.
Slavko Blažić, mag. cateh.
