Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. (Iv 19, 38-40)
Josip iz Arimateje i Nikodem, Tvoji učenici skidaju Tvoje mrtvo tijelo i polažu Ga u grob. Mogao bih im čestitati na hrabrosti. I njima, i ženama te svima koji su Te pratili. Kako je teško promatrati Tvoje mrtvo tijelo. Izmučeno i poniženo. Još je teže s Tobom ostati do kraja.
Mrtvo tijelo označava kraj – u trenutku smrti umiru sva naša ovozemaljska nadanja. U vremenu mnogih svjetskih sukoba i ratova svakodnevno slušamo o mnogim mrtvim tijelima. Umiru nedužni. Djeci je ukradeno djetinjstvo, a mladima budućnost. Svako ludilo rata završava sa smrću i razaranjem čovječanstva. Pred mrtvim nedužnim tijelima, ne možemo ništa nego ostati nijemi.
Ipak, Tvoja smrt je drukčija. Tvoja smrt pobjeđuje. Smrt je pobijeđena smrću. Smrću Pravednika. Tvoji učenici nisu, poput nas danas, imali pred sobom sliku uskrsnog jutra. Ali, ostali su i vjerovali. Njihova nazočnost je njihova molitva. To je i najbolja definicija molitve – ostati u Tvojoj nazočnosti. Ostati s Tobom i biti Tvoj.
Pomolimo se!
Isuse, učitelju mira, pomozi nam da svakodnevno budemo svjedoci mira u svijetu ratova!
Isuse, učitelju molitve, nauči nas da svakodnevno umiremo vlastitim željama koje nas udaljavaju od Tvoje nazočnosti!
Isuse, pobjedniče smrti, nauči nas da cijenimo dar života i za njega se uvijek zalažemo svojim djelovanjem!
Isuse, zaštito ranjenih, zacijeli sve rane koje smo zadobili odbacivanjem, izrugivanjem i neprihvaćanjem!
Isuse, zaštito napuštenih, čuvaj i blagoslovi svu napuštenu i ostavljenu djecu ovoga svijeta.
Isuse, strpljivi učitelju, ostani s nama u našim grijesima i slabostima. I nauči nas kako da budemo Tvoji. I ovdje i u vječnosti.
Slavko Blažić, mag. cateh.
