Današnji čovjek svjedok je neprestanog i ubrzanog napretka čovječanstva u brojnim sferama. Jedna od njih je digitalno doba u kojemu se nalazimo i koje neupitno utječe na svakodnevnicu i postojanost u društvu, zajednici i obitelji. Obasipani neprestanim informacijama, vijestima i novostima pojedinac tone u svekolikom medijskom događanju i počinje se pitati gdje je legitimnost i istina, točnije je li ovo doba u kojemu živimo služi istini. Danas, svjesni moći koju mediji posjeduju, znamo i da se ta moć može zloupotrijebiti za prikazivanje iskrivljene stvarnosti. Pobliže objašnjeno, mediji ne prenose isključivo informacije već usmjeruju javno mišljenje, utječu na emocionalna stanja ljudi i na brojne dimenzije ljudskoga života (moralne, intelektualne, vjerske, relacijske, afektivne, kulturne), dovodeći u pitanje dobro osobe. Zahvaljujući svojoj sugestivnoj moći, mediji „stvaraju događaje“ na način selektivnog biranja informacija, senzacionalističkog izvještavanja i pridavanja važnosti određenoj vijesti.
Nužno se nameće pitanje važnosti istine i njezinog položaja u digitalnom svijetu. Takvo stanje uvelike utječe i na Katoličku Crkvu koja želi navijestit Krista – onoga koji je put, istina i život (Iv 14,6). Stoga je iznimno važno autentično djelovanje crkvenih pastira, osobito onih koji se nalaze na odlučujućim položajima, kako bi upozorili povjereno stado na stanje suvremene kulture. Jedan od takvih pastira jest papa Benedikt XVI., čovjek koji je svjedočio velikim promjenama čovječanstva prošavši ratna razaranja, mržnju prema vjeri i lažni svijet ideologija. Rođen je na Veliku subotu 16.travnja 1927. godine u Marktlu na Innu. Kao treće i posljednje dijete u obitelji žandarmerijskog časnika Josepha Ratzingera i pekareve kćeri Marie Ratzinger. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno selidbom i konstantnom promjenom. Štoviše, Ratzinger se čak ni ne sjeća svoga rodnoga grada već o njemu doznaje iz pripovijedanja svojih roditelja, brata i sestre. Njegova obitelj uvijek je držala značajnim dan njegova rođenja s obzirom da je to bio zadnji dan Velikog tjedna i predvečerje Uskrsa. Simbolična je činjenica da je kršten vodom posvećenoj u „uskrsnoj noći“, znak blagoslova koji je obilježio početak njegovog života. Bezbrižno djetinjstvo i vjerska formacija ističe se u Ratzingerovim riječima, međutim iza lijepih pročelja krila se kriza uzrokovana nasilnom politikom nacista. Kriza je rezultirala selidbom 1932. godine. Imućno selo, Aschau na Innu postao je novi dom obitelji Ratzinger. Nacistička politika vrlo je brzo pokrenula borbu protiv vjerskih škola u selu i u tom procesu uništavala povezanost Crkve s narodom, ali bezuspješno. Svakodnevnica se nije promijenila, a Ratzinger nastavlja svoje obrazovanje u traunsteinskoj gimnaziji. Ratni period dolazi svom kraju dolaskom Amerikanaca. Ratzinger je identificiran kao vojnik i bio u zarobljeništvu. Nakon zarobljeništva 1945. godine dolazi dugo iščekivani svršetak rata i mirnije razdoblje u kojem se Ratzinger mogao fokusirati na svoje daljnje obrazovanje. 1947. godine dovršava dvogodišnji studij filozofije i nastavlja studij teologije u Münchenu s ciljem da se u potpunosti posveti znanstvenoj teologiji (Ratzinger, Moj život, str. 52).
Unatoč velikoj ljubavi prema teologiji i slobodi koja je napokon zavladala, ovakvi događaju ostavili su veliki utisak na mladog Josepha Ratzingera. „Lažnom se pokazivala sva ta liturgija i svijet koji je iza nje stajao“ reći će kasnije u svojoj autobiografiji (Ratzinger, Moj život, str. 52). Njegovo osobno, autentično životno iskustvo snažno je utjecalo na način na koji je kasnije shvaćao i obnašao svoje odgovornosti među kojima se ističu profesorski angažmani na katedrama fundamentalne teologije u Freisingu i Bonnu, zatim biskupska služba te obnašanje dužnosti predstojnika Kongregacije za nauk vjere. Znao je prepoznati kulturne znakove vremena u kojemu je živio, suočivši se s prijetnjama koje su utjecale na tadašnje promišljanje. Jedna od tih prijetnji bila je relativizam na koji je vrlo često upozoravao svojim javnim nastupima. Konklave 2005. godine obilježene su njegovim govorom o „diktaturi relativizma“, pojmu koji zauzima središnje mjesto u njegovu tumačenju suvremene društvene krize. Joseph Ratzinger izabran je za papu 19. travnja 2005. i uzima ime Benedikt oslanjajući se na svetog Benedikta iz Nursije. Tijekom njegova pontifikata stavljen je naglasak na tvrdnju da vjera i razum nisu u suprotnosti već se nadopunjuju. Branio je kršćansku etiku u pitanjima života, obitelji i morala tvrdivši kako je obitelj posrednička institucija između pojedinca i društva. Tijekom pontifikata Benedikta XVI. velika važnost pridaje se vjernosti sadržaju vjere i jasnoći nauka. Njegovo zauzimanje za istinu vidimo u porukama upućenim za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije, crkveni dan posvećen promišljanju uloge medija i komunikacije u društvu i u naviještanju Evanđelja.
Ukupno je objavio osam poruka za Svjetski dan komunikacija tijekom svog pontifikata. Prigodom obilježavanja 45. svjetskog dana sredstava društvene komunikacije papa Benedikt XVI. obraća se vjernicima govoreći kako nastupa jedna velika promjena glede komunikacije i načina života općenito. Nove tehnologije koje otvaraju nezamislive obzore, modernog čovjeka stavljaju pred izazov. S jedne strane granice koje su se prije činile nepremostive sada postupno nestaju, otvarajući tako novi svijet mogućnosti, poznanstava i susreta s drugim kulturama. Papa obraćajući se osobito mladim ljudima ističe kako su oni izloženi digitalnom svijetu i kako na osobit način doživljavaju promjenu komunikacije. Ulazeći u taj svijet mladi čovjek traži „drugoga“, točnije svoga bližnjega. Postiže virtualni kontakt sa svijetom i čini se kao da mu je sve pod vršcima prstiju. Papa je unatoč svim beneficijama ovakvog načina izražavanja mladima poručio da taj svijet ne smije bit nadomješten, točnije da pravi ljudski kontakt ne smije iščeznuti. Mladi bi svoj život trebali vodit na autentičan način trudeći se da očuvaju živim vječna čovjekova pitanja, koja svjedoče želju za transcendencijom i čežnju za zajedništvom. Kršćani mogu na poseban način iskoristiti svoju prisutnost u digitalnom svijetu jer istina koja je Krist, u konačnici, je puni i autentični odgovor na onu ljudsku želju za odnosom i smislom. Nastavljajući razmišljanje o digitalnom razvoju, za 42. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija papa Benedikt XVI. jasno ukazuje na rizike i izazove koje digitalni svijet donosi. Čovjek se metaforički nalazi između dobra i zla, što Ratzinger tumači na specifičan način: „Čovječanstvo se danas nalazi na raskrižju. I za medije također vrijedi ono što sam u enciklici “Spe salvi” napisao o dvoznačnosti napretka, koji pruža nečuvene mogućnosti za dobro, ali istodobno otvara neizmjerne mogućnosti zla što prije nisu postojale.“
Medijski odgoj nije samo tehničko znanje već odgoj za odgovornost. Papa stoga ističe važnost odgajanja djece da koriste medije kritički i moralno. Sloboda nije traženje površnih užitaka jer takva sloboda ne oslobađa čovjeka, naprotiv ona ga zarobljava. Prava sloboda u sebi je kritički nastrojena, ima sposobnost razlučivanja i usmjerenost prema dobru. Mediji ako vode čovjeka prema nekontroliranoj konzumaciji novih dostupnih sadržaja stvaraju jednu vrstu neslobode. Ključno je da medij budu na strani etike i moralnih vrijednosti. Neka papine riječi budu trajni poziv čovječanstvu da, na raskrižju na kojem se nalazi, uvijek izabere put istine.
Iva Jakelić, FTS – KBF Split
