Dobrota Božja ispunja sve prostore svemira, bez razlike i bez pristranosti. Bog je darovanost svega što postoji. Prostor između svega nije tek prazan prostor, nego Duh.
Bog je „ljepilo dobrote“ koje povezuje tamu i svjetlo stvorenja, slobodna energija koja prenosi svaku smrt preko velikoga prijelaza i preobražava je u život. Kada kažemo da je Krist „jednom zauvijek platio dug“, to jednostavno znači da Bog svojim djelovanjem nadoknađuje sve nedostatke u svemiru. Što bi drugo Bog činio? Milost nije nešto što Bog samo daje; milost je ono što Bog jest; službeno Božje „zanimanje“. Milost je ono po čemu Bog održava u životu — zauvijek — sve što je u ljubavi stvorio. Ako vjerujemo prvim svjedocima — prorocima, mističarima, svecima, preobraženim ljudima — tada je u svemiru na djelu neobjašnjiva dobrota.
Ne postoji način da Pismo, ispravno shvaćeno, predstavi Boga kao vječnog mučitelja. Pa ipak, mnogi kršćani kao da u to vjeruju, a mnoge takva slika „ljutitoga roditelja na nebu“ sprječava da se u potpunosti pouzdaju u Božju dobrotu.
No temeljni smjer Svetoga pisma, potpuno objavljen u Isusu Kristu, jest da se Božja pravda ne ostvaruje kaznom, nego božanskom inicijativom koju nazivamo milošću — po kojoj nam je dano uspostaviti unutarnju ispravnost, sklad, ravnotežu i usklađenost s onim što jest.
Pojam milosti u Svetome pismu najprije se naziva milosrđem, odnosno hesed na hebrejskome: vjernom, savezom vezanom, beskrajnom i vječnom Božjom ljubavlju. Sva Božja snaga obnove i uskrsnuća izvire iz tog izvora, a nikada iz kažnjavanja. Isus nikoga ne kažnjava!
Usudio bih se reći da je milost glavno otkriće čitave Biblije. Ako propustimo shvatiti tu poruku, sve ostalo postaje iskrivljeno ili čak pogubno. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je to važno. Jedini preduvjet za primanje nove milosti je da se primila ona prethodna. Kako mistici često govore, Bog se „skriva“. Svaki trenutak nije očigledno prožet Bogom, prožet milošću; on izgleda jednostavno kao još jedan običan trenutak.
No naša spremnost da ga prepoznamo kao dar — kao besplatan dar, kao Božje samootkrivenje, kao mogućnost — dopušta da on to i bude. Tada prestaje Božje skrivanje. Bog i milost postaju vidljivi kao dar u svakom trenutku. A oni koji nauče primati darove, stalno primaju nove darove. „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“, kako kaže Ivan 1,16. Richard Rohr OFM
Pitanje za razmišljanje: Znamo li i jesmo li spremni primati darove?
dr.sc. Angelina Gašpar
Izvorni tekst: St Anthony Brief, Irish Franciscan Mission Magazine, No. 3 Apr/May 2025
