Razmišljajući o temi prvog teksta ove kolumne, kroz glavu su mi prolazile mnoge zamisli, a onda jedno zimskog poslijepodneva, posve neočekivano, osvijestih kako je tema već tu u meni. Naime, posljednjih godina aktivnije se bavim biciklizmom u kojem pronalazim odmor od obaveza koje imam kao zaposlena majka troje djece. S vremenom, najčešća biciklistička ruta postala mi je ona od kuće prema Brzetu. Brzet je predio u Omišu koji nosi ime po istoimenom potoku na kojem su se nekada nalazile mlinice, a udaljen je od moje kuće nekih dvadesetak kilometara u jednom smjeru. Za mnoge moje prijatelje tih četrdesetak kilometara je puno, ali meni je taman za jednu vožnju preko radnog dijela tjedna u trajanju od nekih sat i četrdeset minuta. Ukratko – moje vrijeme, moj mir.
Nebrojeno sam puta bez zaustavljanja prošla pored neke znamenitosti ne smatrajući ju vrijednom zaustavljanja. I kao što to inače biva, kad se napokon zaustaviš, požališ što to nisi učinio ranije. Tako je bilo i toga zimskog poslijepodneva, kada sam se, umorna od posla i pritisnuta vremenom povratka, po dobrom starom običaju, uputila do Brzeta. Toga dana, napokon sam odlučila stati pored turističkog naselja u Brzetu i arheološkog nalazišta koje sam nebrojeno puta gledala krajičkom oka, ali se do tog dana nisam zaustavila.
Imala sam što i vidjeti. Ispred mene se nalazilo arheološko nalazište Crkve sv. Eufemije koje potječe iz 4. – 6.st.n.e. To da je povijest Omiša bogata te seže još u antičko doba nije mi bila neka novost. O tome sam slušala još u srednjoj školi, a i često bih sama posegnula za knjigama o starokršćanskoj sakralnoj umjetnosti na našim prostorima. No, da u Omišu postoji nalazište s ostatcima jednobrodne crkve iz kasnoantičkog razdoblja, za mene je predstavljalo veliko otkriće. Do tada sam živjela u uvjerenju kako je u najstarija Crkva u Omišu ona sv. Petra na Priku, koja potječe iz 11.st., te se smatra biserom predromaničke starokršćanske umjetnosti. No, pogled na nalazište ispred mene pokazao je manjkavost znanja i posljedice užurbanosti života zbog kojeg je vijest o ovom nalazištu nečujno prozujala i pored mojih ušiju.
Ovaj lokalitet otkriven je 2004.g. kada je tijekom pokušaja radova na proširenju igrališta ispred turističkog naselja pronađen dio poklopca sarkofaga i zid nepoznate građevine. Kasnije se ustanovilo kako je riječ o crkvenom kompleksu iz kasne antike koji se sastoji od jednobrodne starokršćanske crkve s pločastom apsidom, dužine oko 20 metara, dvije manje prostorije, a uokolo Crkve nalazi se groblje. Tijekom istraživanja arheolozi su pronašli tri sarkofaga, veći broj ulomaka crkvenog namještaja iz ranokršćanskog razdoblja, među kojima i ulomak reljefa oltarne pregrade te ostatak krsnog zdenca. Zatim, više ukrasnih elemenata na zidovima, i ulomaka staklenih svjetiljki i kasnoantičke keramike. Crkva sv. Eufemije uz obalu, kako je spominje don Slavko Kovačić navodeći dokument iz 1527.g., po svemu navedenom jedan je od najvažnijih nalaza starokršćanskog razdoblja koje je posljednjih desetljeća pronađeno u Dalmaciji.
Iznenađena novim saznanjem, sjela sam na bicikl i na putu do kuće razmišljala o krhkosti znanja i sljepoći otvorenih očiju za ono što se nalazi u našoj blizini. Dobro je rekao Proust, pravo putovanje ne sastoji se od traženja novih krajolika, nego u gledanju drugim očima.
