Čišćenje i pranje su svakodnevni poslovi, po sebi toliko obični i razumljivi da ni ne razmišljamo što činimo kad čistimo prostore i predmete, kad se umivamo i tuširamo. Simbolizam pranja je toliko snažan da je uključen u brojne religiozne obrede, ne samo kršćanske. Dovoljno nam se prisjetiti simbolizma krsnoga pranja No, zaustavimo se malo na pranju odjeće. Danas jedva tko nema u kući perilicu za rublje, pa nam možda puni simbolizam pranja i čišćenja izmiče, nije nam toliko blizak kao onima koji peru na ruke. Ipak, svi znamo da nije sva odjeća za pranje jednako prljava, pa stoga treba posebno probrati ono što nije dovoljno provući kroz vodu ili oprati jednom, nego to treba učiniti i višekratno.
Znamo da za temeljito pranje nije dovoljna samo voda, nego je potreban i sapun, odnosno deterdžent i još kojekakvi dodaci. A nakon pranja nužno je i ispiranje. Pa sušenje i glačanje. Znamo i to da kod pranja nekih materijala treba dobro paziti na način kako se pere da se ne uništi, podere, upropasti.
Nečista odjeća nije samo na izvan zaprljana. Ona nečistoća koja je došla izvana ušla je i unutra, na unutrašnju stranu. Zato robu treba oprati i iznutra. Mene su učili da uvijek treba izvrnuti odjeću za pranje. Čak i na uputama odjevnih predmeta, posebno onih koji su skloni puštanju boje ili su osjetljiviji, piše kako se trebaju prati. Nekad ih valja prati odvojeno
od ostale odjeće, nekad samo u blagoj vodi, bez omekšivača…
Na početku korizme odzvanja nam u ušima poziv i opomena: Operite se! Očistite se! Zapravo, korizma je poziv na temeljito pranje, na ozbiljno čišćenje ne samo vanjštine, nego nutrine. A kad je već tako, trebalo bi pogledati što to u našoj nutrini može biti zaprljano, nečisto. U našoj nutrini su nalaze naše misli, osjećaji, naumi. I oni mogu biti uredni,
čisti, plemeniti, ali mogu biti i pokvareni, nečisti, prljavi, grešni. Da bismo nutrinu očistili i oprali, trebamo je iznijeti na vidjelo, okrenuti je prema svjetlu, prepoznati i priznati što je i koliko je u njoj prljavštine. Treba uočiti gdje nam je nutrina prljava i pokidana, a zatim se potruditi da je dobro namočimo, temeljito nasapunamo, da upotrijebimo prave
deterdžente koji su nam na raspolaganju kako bi postala čista, da pokr pamo rupe koje su se otvorile. Tek kad to obavimo moći ćemo pravo i duboko duhovno disati, a ta će svježina biti i drugima na radost.
Kršćanska korizmena poruka veli da su nam glavna sredstva za pranje nutrine pri ruci, samo ih trebamo uzeti i upotrijebiti. To su post, molitva i pokora. Post nije samo odricanje od hrane i pića, nego prvenstveno način usredotočenja na ono što je bitno, na duhovnu dimenziju vlastite stvarnosti. Kroz post prave vrednote života dolaze na mjesto koje im pripada. Zatim iskrena molitva, koja nas otvara Bogu, njegovu svjetlu i njegovoj svetoj volji. A nakon toga pokora, kao deterdžent, koji pomaže da bismo ono što je prljavo dobro isprali, očistili i osvježili darom Božje milosrdne ljubavi.
I još nešto, korizma nas upućuje na praonicu u kojoj sve to možemo obaviti na pravi način, a to je zajednica Crkve. Korizmene pobožnosti pomažu da to pranje započnemo s dobrim odlukama i potiču nas da ga dovršimo u sakramentu svete ispovijedi, da dušu isperemo i osušimo na suncu Božje milosti, pa da tako obučeni u čisto, svježe ruho, dođemo na gozbu, za stol Gospodnji, primiti najveći od svih darova, samoga Krista Gospodina. Eto što znači korizmeni poziv: operite se, očistite…
Gospodine, ne uskrati nam svoga svjetla da sve svoje prljavštine vidimo i da ih odlučimo oprati. Podaj nam sapuna svoje milosti, da čiste duše i radosna srca dočekamo vazmenu gozbu, i ovdje na zemlji i kod tebe na nebesima.
Tekst je preuzet uz dopuštenje autora iz djela “Mrvice s tvoga stola”, CUS, 2017.
