Prema dodatno objavljenim podacima popisa stanovništva 2021. godine i dalje pada udio obitelji, tip par s djecom najmanji je do sada – svega 49,7%. U ukupnom broju obitelji s djecom, 52,5% čine obitelji s jednim djetetom, 35,1% obitelji je s dvoje djece, 9,8% obitelji je s troje djece, 1,9% obitelji s četvero djece te 0,7% obitelji s petero i više djece. Godine 2011. popisom je utvrđeno da u Hrvatskoj postoji 112.830 obitelji s troje ili više djece, dok posljednji popis iz 2021. godine pokazuje da se taj broj smanjio na samo 95.173 obitelji s troje ili više djece.
Zašto nas ima sve manje i zašto odumiru obitelji s troje ili više djece? Zašto se, prema brojnim istraživanjima, sklapa sve manje katoličkih brakova? Zašto se sklapa sve manje civilnih brakova? Zašto je razvod postao normalna stvar, a brak na probu društveno prihvatljiv?!
Brojni sociolozi, demografi i društveni analitičari smatraju kako ljudi sve kasnije ulaze u brak zbog malih plaća i neriješenog stambenog pitanja. Činjenica je da su u Hrvatskoj cijene nekretnina jako visoke i da su Hrvati prvi na ljestvici kada je u pitanju dužina života s roditeljima. Međutim, i znatno bogatije zemlje (primjerice Njemačka i Švedska), imaju na godišnjoj razini stalni pad broja sklopljenih brakova. Činjenica je i da danas veliki postotak mladih nakon završene srednje škole upisuje fakultetsko obrazovanje, što u drugoj polovici prošloga stoljeća nije bio slučaj. To je, također, razlog zbog kojeg se sve kasnije ulazi u brak te mladi kasnije postaju financijski samostalni. Ipak, smatram kako navedeni razlozi, koliko su god opravdani, nisu ključni za demografsku katastrofu i raspadanje brakova u našoj Domovini i Europi.
Jedan od najvažnijih razloga za navedeni problem se ne spominje, zapravo dojma sam kako nam spominjanje navedenog razloga jedino može donijeti etiketu ljudi koji moraliziraju iz udobnosti vlastite situacije. Naime, sve manje brakova i sve manje djece imamo zbog toga što živimo u kulturi hedonizma. Blaženi Ivan Merz je hedonizam i vlastitu ugodu često navodio kao jedan od glavnih uzroka propadanja katoličkih obitelji i društva u cjelini. Hedonizam je pokret u kojem su osobno zadovoljstvo i uživanje vrhunac ljudskog postojanja. Hedonisti ne žele biti odgovorni ni za koga, ne žele se žrtvovati za druge. Oni smatraju kako su djeca zamazana hranom teret koji ugrožava njihovu ugodnu. Temelj odnosa muškarca i žene u hedonističkom društvu je požuda, a ne ljubav. Hedonizam je zapravo negacija Boga i svega onoga što nam je objavio.
Međutim, smatram kako naši brojni suvremenici sebe ne vide kao hedoniste. Rekao bih da se u Hrvatskoj hedonizam živi na nesvjesnoj razini. Na toj razini je važno imati skupocjene stvari kako bi se mogli pokazati pred drugima. Na toj razini je lijep fizički izgled „hram” koji treba svakodnevno njegovati kako bi se zadivilo sve oko sebe. Sve izvanjsko postaje bitno, a brak i djeca postaju teret koji nam ne treba u mladosti. Brak i djeca nam ne trebaju dok možemo uživati u svojoj ljepoti i materijalnim stvarima. Brak i djeca će doći kasnije. Mnogi su me, kada sam rekao da se ženim, upitali: „Gdje ti se žuri?”. U tom pitanju se skriva sva tragedija našega društva.
Jednostavno, negdje smo u hodu, pritisnuti ideologijom ovoga svijeta kojoj je križ uvijek bio neprihvatljiv, krivo postavili ljestvicu prioriteta. U toj ljestvici brak i djeca se nalaze na posljednjem mjestu. Kada se „izguštam”, možda dođe red na njih. Samo, tada možda bude prekasno. Možda bude prekasno za trpljenje, žrtvu i autentičnu ljubav. Jer ako pola života živimo samo onako kako nama odgovara, nesvjesno prihvaćajući hedonističke porive, možda nikada nećemo znati živjeti za druge.
Slavko Blažić, mag. cateh.
