Riječ ima moć, koja pripada Bogu (Ps 62,11). Ona je snažna poput vatre i malja što razbija pećinu (Jer 23,29). Na moćnu Božju riječ sve postade (usp. Post 1) i ostaje dovijeka (usp. Iz 40,8). Bog je „svojom riječju stvorio svemir“ (Mudr 9,1). Sve što je Bog stvorio svojom riječju bijaše dobro (usp. Post 1) i donosi plod i čini ono što Bog hoće te se po njoj ostvaruje Božja volja (usp. Iz 55, 10-11). Riječ je osobina koja prvenstveno pripada Bogu, ali ju je Bog podijelio s čovjekom, a sveti pisac nas poziva „u srce svoje riječ njegovu usadi“ (Job 22,22). Ona je bit njegova bića, koju je usadio i u ljudsko biće pri stvaranju čovjeka na svoju sliku. Ona postaje identitet čovjeka, usađena u ljudsko srce kako ne bismo sagriješili protiv Boga te sačuvali čistim put svoj i da nikada ne zaboravimo Boga (usp. Ps 119), garancija je čovjekove sreće i uspješna života (usp. Jš 1,18). Po tom daru čovjek je sposoban postati dionikom života, ali nažalost i smrti (usp. Izr 18,21). Njezinom zloupotrebom zmija je zavela i navela Evu i Adama na zlo (usp. Post 1 i 2). Bog je bio „primoran“ na varljive i lažljive zmijine riječi odgovoriti riječju Boga koja je neraspadljiva; Boga koji živi i ostaje dovijeka (usp. 1Pt 1,23). Vrhunac, punina i najveća moć Riječi dogodila se u utjelovljenju Riječi; u osobi Isusa Krista. Doista svemoćna je njezina snaga koja Boga objavljuje i otkriva čovjeku. U njoj je objavljena Vječnost ljudskom umu nedokučiva, a onom koji vjeruje itekako dokučiva. Ona je iskaz duboke Božje intime u kojoj se otkriva dubina ljubavi Boga prema čovjeku. Bog se preko i u riječi potpuno otkrio čovjeku, postao čovjekom, a čovjeka uzdigao na dostojanstvo bića kojega poziva da bude dionikom božanskoga života.
S riječju stječemo ili gubimo autoritet, tako je već Isus s 12 godina s velikim autoritetom naučavao u hramu (usp. Lk 2,41-50; Mt 7,28-29). Teolog i filozof George Berkeley zamijetio je kako ne koristimo riječi kako bi smo predstavili svijet, dakle ono što vidimo, ili svoje misli o njemu, nego riječi koristimo kako bismo oblikovali svijet, sebe i svoje misli u svijetu. Tako mi se čini istinita tvrdnja da smo danas ono što smo izgovorili jučer. Mi smo ono što govorimo i mislimo. Riječju kako kaže sv. Pavao poučavamo, uvjeravamo, popravljamo, odgajamo (usp. 2Tim 3,16). Božja Riječ je od iznimne važnosti za oblikovanje čovjeka i njegova djelovanja. Ima sposobnost preobrazbe i promjene srca i umova, sposobnost razumijevanja i suosjećanja, sposobnost ljubiti i praštati, sposobnost život dati, a smrt pobijediti. Isusove riječi su razumljive, jednostavne i poučljive. One su odraz njegova života i stoga imaju autoritet da im se može vjerovati. On ne govori ljudima tko nisu, nego tko jesu i kakvi bi trebali biti. Njegove pouke nisu apstraktne, komplicirane i nedorečene, nego konstruktivne, neposredne i konkretne: „Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim“ (Lk 2, 47). Evanđelist Matej od prvog trenutka predstavlja Isusa kao Učitelja (usp. Mt 5, 1-2). Isus je učitelj Riječi, a i sam je Riječ. Njegove riječi su u skladu s njegovim životom i s najintimnijim čežnjama sugovornika, prodiru u srce i urezuju se duboko u pamet. Ima i onih učitelja čije riječi nisu istinite niti su duh i život i stoga nas apostol Petar upozorava da se čuvamo lažnih učitelja (usp. 2Pt 2,3). Mnogi se danas predstavljaju učiteljima, njihove riječi su slatke, ali plodovi su gorki. Teško ih je prepoznati jer su se skrili kao vuci grabežljivici u obliku umiljata janjeta (usp. Mt 7,15). Mnogobrojni su učitelji od ovoga svijeta koji iznose zavodljive nove nauke, ali ima i onih koji u ime Isusova nauka krivo naučavaju. Skrivajući se iza Isusa izobličuju i svijetu su-obličuju nadnaravni i naravni Božji zakon. Takvi se po plodovima prepoznaju, žele slavu brda preobraženja, ali bez da prođu dolinom Jeruzalema do brda Kalvarije. Božje su riječi „duh i život“ (Iv 6,63) koje opominju „tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi“ (Mt 12,37). Riječi ubijaju, riječi daju život; ili su na propast ili na spasenje – mi biramo. Stoga, treba biti oprezan s riječima, jednom kad su izgovorene ne mogu se povući, mogu se samo oprostiti, ne i zaboraviti. S pomoću riječi iznesu se na vidjelo tajne srca, ublaži bol duše, odnese skrivena tuga, prenese sućut, daju savjeti, zabilježi iskustvo i ovjekovječi mudrost (Newman). Ipak, učestalija je istina da s pomoću riječi nanosimo duboku bol, sijemo mržnju i zavist, iskazujemo ljutnju i bijes, lomimo srce bližnjemu… Što naše riječi čine!?
mr. sc. Mile Vidić
