Crkva preko svojih svetaca i blaženika postavlja temelje boljega svijeta. Posebno je to vidljivo u životima mučenika, osobito u osobi bl. Alojzija Stepinca koji se mučeničkom krvlju ugradio u temelje Crkve kojoj je zaglavni kamen Krist Gospodin. Čvrst je temelj naše Domovine, no bez njegova mučeništva teško je zamislit suvremenu i modernu Hrvatsku, a bez njegova zagovora nema budućnosti hrvatskoga naroda. Stepinčeva žrtva je potvrda istinitosti riječi danskog filozofa Sørena Kierkegaarda da: “Tiranin umire i njegova vladavina je gotova, dok mučenik umire i njegova vladavina tek počinje.” Bl. Alojzije je zalog vjere hrvatskoga čovjeka, a njegov život je odraz utjelovljene i ostvarene ljepote življenja Evanđelja u svakodnevici. On je naša hrvatska Biblija koju trebamo svakodnevno čitati. Primjerom pokazuje i upućuje da je život po Evanđelju moguć u svim našim svakodnevnim konkretnostima i datostima života. „Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati“ (Ivan Pavao II. na misi beatifikacije 7. listopada 1998.). On je kao sjajna zvijezda Danica koja nas vodi do mudrosti betlehemske štalice, ljubavi Golgote i slave uskrsnoga jutra.
Život s Kristom po Evanđelju je nad-vremensko, nad-kulturno i nad-nacionalno pravo i stvarnost koju nitko niti može niti ima pravo ograničiti. Upravo takav način života neizbježno nosi sa sobom sukob sa zemaljskim i primitivnim načinom života koji se temelji na bogatstvu, društvenoj i političkoj moći. Bl. Alojzije je zadobio posebnu Božju milost da su ga kao i Krista proglasili zločincem. Nahuškani tužitelji i lažni svjedoci vikali su pred Poncijom Pilatom: „Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi“! (Iv 18,30). Upravo je ovo isto doživio i bl. Alojzije pred komunističkim sudom. Ostao je čvrst i nepokolebljiv u obrani vrijednosti i načela vjere u Boga i dostojanstva čovjeka. Papa Benedikt XVI., ustvrdio je da je bl. Alojzije postao „branitelj Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom“. Uz razum, vjera je temeljna odrednica onoga što čovjek jest i što ga razlikuje od životinja. Čovjek je jedino stvorenje koje ima sposobnosti vjerovati i po vjeri čovjek postaje uzvišeno biće koga je Bog želio sama za sebe (usp. GS br. 13). Duboko je bio svjestan činjenice ako se čovjeku oduzme dar vjere onda u čovjeku ostaje samo ono primitivno i životinjsko. Čovjek bez vjere postaje lako oruđe manipulacije u rukama totalitarnih režima, pretvara ga se u zvijer s kojom se lako vlada i manipulira silom strasti i nagona. Totalitarni režimi i korektna demokracija ponižavaju čovjeka do te mjere da je Belzebul ponosan na djelo ruku svojih, jer čovjek s takvom lakoćom nadmašuje i samog Belzebula poglavicu zlih duhova (usp. Mt 12,24). Tako da se legije zlih duhova „smjerno klanjaju dostignućima suvremena čovjeka“. No, Stepinac se nije pridružio smjernom klanjanju „suvremenom“ čovjeku, a ni Belzebulu. Naprotiv, po uzoru na Spasitelja svijeta jasno je odgovorio odlazi od mene sotono (usp. Mt 16,23).
Bl. Alojzije je čovjek hrabrosti pun vjere u Boga, ali i Bog je imao vjeru i povjerenje u njega. I zato mu je povjerio veliku i odgovornu zadaću da bude branitelj vjere, jedinstva katoličke Crkve, dostojanstva čovjeka i prava jednog cijelog naroda na slobodu i državu. Povjerenu mu zadaću je ispunio i mučeništvom potpisao. Pošto je izvršio djelo od Boga mu povjereno, ostavio je svima nama zadaću da branimo i čuvamo vrijednosti i načela za koja je umro. Činjenica je da živimo „drugo vrijeme, ista sudbina“. Nestala je željezna zavjesa komunizma, ali smo strpani u željeznu krletku demokracije. Uvjeravaju nas da je to zlatna krletka, ali krletka je ipak krletka. Vjerske i domoljubne vrjednote su izvrgnute „medijskom džihadu“ laži, poluistina, kulturnog zatucanja, znanstvenoga zaglupljivanja i moralne izopačenosti sve pod ružičastim plaštem korektne demokracije. Postavlja se pitanje je li i mi doprinosimo „medijskom džihadu“ svojom pasivnošću i nečinjenjem, a s druge pak strane plitkom i egoističnom duhovnošću ih hranimo. Kao društvo šta nudimo kao protuvrijednost punim zagrebačkim arenama folk-cajki? Ako su to „brkata“ bića obučeni u žene koji se krevelje s nečim na „šč“, a što naša djeca već u vrtiću slušaju, onda vapimo „dajte nam folk-cajke“. Ili su to pak amerikanizirani različiti talent-show, ili možda jeftina produkcija loše drame i filma kao i mučan i uvredljiv hrvatski humor. U ponudi je također, močvara političkih spletki i prepucavanja kao i intelektualno jednoumlje. Moramo priznati da se Crkva slabo snalazi pred ovim i ovakvim izazovima današnjice. U nedostatku i krizi autoriteta temeljena na Evanđelju u prvi plan dolazi do izražaja jeftina duhovnost duhovnih komičara na duhovnoj stand up sceni Crkve u Hrvata. Odgovor na sve izazove društva je poznat i vrlo jednostavan: „Živimo život po uzoru na bl. Alojzija Stepinca“. Njegov život su skladne note Evanđelja koje održavaju ljubav i vječnost. Budimo glazbeni sladokusci i uživajmo slušajući te divne note Evanđelja i ostvarujmo ih u svakodnevnom životu.
mr. sc. Mile Vidić
