Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Što bučite i plačete? (Mk 5,39)

Dok je otac Jair tražio Isusa, u njegovoj kući su se skupljali svirači i bučno mnoštvo, spremni početi plakati i naricati u sav glas čim zaključe da je dijete umrlo.

Narikače su sveprisutne. Jedino im nedostaje iskrenosti pa tugu pretvaraju u običaj, osobnu bol u predstavu, intimnu patnju u glasno zazivanje, a neizrecivu muku u gomilanje riječi. I spremni su započeti kad im se da znak. I prestati isti čas kad nastup bude gotov.

Toliko ljudi oko nas kuka i nariče. Zbog ekonomske situacije, rezultata izbora, kiše, sunca, vjetra, skupoće kad kupuju, jeftinoće kad prodaju, zbog ponašanja mladih, zbog ponašanja starih, zbog prometa, gužve i pustoši.

Nadahnuti Apostol nas potiče da plačemo sa zaplakanima, ali ne traži od nas da cendramo s cendravcima, naričemo s narikačama ili gunđamo s gunđalima.

Jedno od najpoznatijih gunđanja, koje se neprestano ponavlja, je priča o tome kako mladi nakon sakramenta potvrde napuštaju Crkvu. Naše žaljenje za odlaskom krizmanika je najčešće tek paravan iza kojega se krije zadovoljstvo što smo ih se riješili.

Što bi bilo da svi koji prime sakrament potvrde postanu aktivni članovi Crkve na našim župnim zajednicama? Imamo li za njih prostora? Imamo li za njih aktivnosti? Imamo li za njih pripremljene kvalitetne kateheze?

Svima nam je bolje ovako. Lakše se osjećati bespomoćna žrtva i patiti zato što se nitko ne želi aktivirati, nego danomice molitvom i radom nastojati da župa bude živa. Pogotovo u ovako konstruiranoj stvarnosti u kojoj na kraju sve padne na župnička pleća na kojima je ionako već previše tereta, prečesto i potpuno nepotrebnog i nevezanog uz prezbitersku službu.

Svima nama odgovara trenutna situacija ma koliko mi šutjeli o tome. Jer da nam ne odgovara nešto bismo poduzeli. A onda bi Bog čudesno umnožio naš trud i blagoslovio bi ga plodovima zajedništva i djelotvorne ljubavi.

Što bučite i plačete? pita Isus. Na drugom mjestu daje odgovor: Idi i čini!

Tko će, ako nećemo mi?

Kada ćemo, ako ne sada?

S kim ćemo, ako ne s ljudima koji su nam darovani i kojima smo mi darovani?

Nikola Kuzmičić, dipl. theol.