Jednog petka, zatvorenih sam očiju sjedila namolitvenoj zajednici Magnificat u Sigetu, a iznad glave mi je – žmigala lampa. Bilo mi je svejedno dok smo slavili i pjevali, ali kad smo sjeli i počeli moliti u sebi, osluškivati, i pokušali se susresti s Bogom, to me žmiganje stvarno nerviralo. Pomislila sam: Eto, sad se u molitvi pokušavamo susresti s Bogom, a ovo tu žmiga, bolje da je mrak. I tada sam shvatila…
Naime, svugdje gdje sam kao djevojka tražila svoj duhovni put, u tzv. alternativi, bio je mrak i polusjena; za vrijeme predavanja, a naročito onda kad bi se krenulo u neke dublje molitve ili meditacije. Samo je u našim, kršćanskim, katoličkim crkvama svjetlo; u mojoj župi Krista Kralja časne sestre benediktinke pȃle sva svjetla u kapelici, iako je ljeti zbog velikih prozora i dovoljno svjetla i jako vruće; u Sigetu u crkvi sv. Križa pale svjetlo za nedjeljnu svetu misu, iako sunce ulazi kroz prozore i pada na oltar tako da cijela crkva sja osvijetljena odbljeskom sunca s oltara! U crkvama se uvijek pale svjetla za svete mise, bez obzira je li dan ili večer. I kad se klanja izloženom Presvetom oltarskom sakramentu, pale se svjetla u crkvi. I kad se na zajednicama ulazi u duboku molitvu, kad se moli u sebi, kad se susreće Boga, kad se zaziva Duha Svetoga – svjetlo je upaljeno! U svim molitvenim zajednicama katoličke provenijencije; i u onim malima na kojima je desetak ljudi, i na onim velikim susretima s po nekoliko tisuća ljudi. Svjetlo gori! Uvijek sam se pitala zašto toliko svjetla na svetim misama, i u crkvama.
Zato što mi ne trebamo mrak kako bismo susreli Boga jer je naš Bog, Isus Krist, SVJETLO SVIJETA, kako se je sam nazvao. „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života“ („Evanđelje po Ivanu“ 8,12).
Zato On ne treba skrivanje u mraku. On rasvjetljava mrak duše, on čisti mrakove u nama i svijetu. Shvativši to, zahvalna kažem: Hvala Ti, Bože, što si svjetlo, hvala Ti što nisi dopustio da se izgubim u onom mraku traženja, hvala Ti što sam pronašla Tvoje svjetlo, što sam Tu gdje je svjetlo pa makar mi i lampa žmigala!
Sanja Nikčević,
Bitno o bitnome – Mala knjiga duhovnih eseja, DHK, Zagreb, 2023., str. 84.-85.
Photo by Dominic Kurniawan Suryaputra on Unsplash