Sveti Martin upravljao je Crkvom od 649. do 656. godine. Rođen je u Todi, u Umbriji, upisan među rimske klerike, a 649. izabran je za papu. Čim je postao papa, Martin I. odmah je u listopadu 649. održao dobro posjećenu Lateransku sinodu na kojoj je osuđeno
Ivan Evanđelist je zapisao da je Šimun Petar, ušavši u Isusov grob, prazan, ugledao povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednom mjestu (usp. Iv 20,6-7). Po Isusovu uskrsnuću, sve je došlo na svoje
Uz svoju liječničku službu brinuo se i za duševno stanje svojih pacijenata i za spas njihovih duša. Današnji sveti zaštitnik je Josip (Giuseppe) Moscati, talijanski liječnik, znanstvenik i sveučilišni profesor. Rodio se 25. srpnja 1880. u Beneventu (Kampanija), 50 kilometara sjeveroistočno od Napulja, kao sedmo od
Rano je osjetila živu želju za nebom i neki poseban odnos prema raspetom Isusu. Ovo drugo dovest će je do vrhunaca mistike doživljavanja Kristovih muka
Navečer sljedećega dana nakon što sam napisao prvi tekst za kolumnu na portalu Katehetskoga ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, u mojoj se obitelji zbilo nešto zbog čega sam odlučio odgoditi objavljivanje tog teksta za neku sljedeću prigodu. Umjesto toga, prepričat ću zgodu u kojoj sam ja u
Neki prikazuju Ezekielovu ognjenu viziju četvero čovjekolikih četverokrilnih bića koja imaju četverostruke obraze (čovječji, lavlji, volovski i orlovski). Pod njima se gibaju kotači na sve strane puni očiju. Nad bićima je prozirni nebeski svod, pod svodom lete četverokrilni kerubini iznad prijestolja od safira na kome
Nitko nije vidio preobrazbu Tvojega mrtva tijela u uskrslo i nitko nije bio budan kada se kamen s groba otkotrljao. Kao što si nastao u tajnosti majčina tijela, u času kada se u Nazaretu, čuo njezin nježan i jasan glas: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! i Marija
Za živom vatrom petsto ljeta plamenih,Za crnom maglom petsto mračnih jeseni,Za ljutim mrazom petsto zima ledenihHitrinom naglih vjetrova,Žestinom mladih lavova,A snagom jedrih vrutakaU jedan mah pet stotina je proljećaIz crne zemlje skočilo:I sva gnijezda pjevaju po luzima,I do tri mora zatonima krkoče,I bezbroj r’jeka grmi
Na kamen hladan prislonih usne i spustih cjelov nježan, nečujan. Dvije suze kanuše nijeme kao cvijeta biserna dva, iz oka iznikla. U molitvi tihoj vapaj odjekne. Prignuh se k zemlji ponizna. O, sunce nebesko probudi ga iz sna! I stajah tako kao ugasla svijeća što tone u noć i gubi dah, kao maleno zrno pustinjskog pijeska što ga vjetar podiže u zrak. Odjednom oblaci zadrhtaše. Anđeli tvoji zrakom proletješe. Krilima
(Usp. Mt 28, 1-8; Mk 16, 1-8; Lk 24, 1-12; Iv 20, 1-10) Ove osvijetljene noći,ja, grob isklesan u stijeni,podno brijega Golgotskoga,svjedočim čudo neviđeno!Prvi je put, otkad je svijeta,život nadvladao smrt! I ja sam, poput mnogih grobova,doživio da u me bude položenonaj za koga nisam klesan,koji groba
