Uvijek nas razveseli kada čujemo iz Kristovih usta da ne budemo zabrinuti. Gledajte ptice. Niti siju niti žanju, a ipak ih hrani vaš Otac nebeski. Gledajte ljiljane u polju. Ni Salomon se svoj svojoj slavi ne odjenu kao jedan od njih. Pa ako Bog poljsku travu, koja danas jest, a sutra se u peć baca, tako odijeva, kako neće vas, malovjerni. O, kako je divno ne biti zabrinut. Biti bezbrižan. Biti kao ptica. Kao ljiljan. Kao anđeo koji u koru anđela pjeva: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje!
Ne mogu biti ptica ni ljiljan, biće bez svijesti i razuma. Razum koji planira sutra i vrti ono iz prošlosti, stvara mi muku. Brigu. On me zatvara u uski svijet bez prozora s kojeg bih mogao gledati Oca nebeskoga. Ono malovjerni može se pojačati s mnogoumni.
Nije moguće da nas Krist poziva da budemo maloumni. Ono što on govori jako je dubokoumno. Razum je ono što je najljepše i najuzvišenije u nama, ljudima. Nikako se ne možemo odricati razuma. Štoviše, potrebno ga je stalno brusiti. Uzdizati. A upravo je uzdizanje razuma isto što i obraćenje. Metanoia. Obratite se i vjerujete Evanđelju! Radosnoj vijesti.
Iz Djela apostolskih znamo da oni koji povjeruju Radosnoj vijesti i obrate se primaju Duha Svetoga. Duh Sveti ih čini djecom Božjoj. Boga zovu: Abba! Oče! Razum im se uzdiže na višu razinu. Kada bi postajali kao ptice ili ljiljani razum bi im se morao spustiti i nestati. Ovako, uzdizanjem dolaze do onoga što je dolje. Uzdizanjem postaju sveobuhvatni. Postaju slični pticama i ljiljanima upravo zato što su slični svom Ocu nebeskom. Stvoritelju. Svedržitelju. Onomu koji se o svemu brine. On zna što nam je sve potrebno. Blizina s Ocem nebeskim čini ih bliskima sa svime. Suhoparni ih razum, uski razum, odvaja od svega. Vjera im prožima razum i čini ga gibljivim. Laganim. Prozirnim. Poletnim kao ptice. Lijepim i bujnim kao ljiljani (Kolika je razlika u elementima između našeg razuma i onog ptičjeg ili korijena jednog ljiljana!?).
Krist nam je obećao da ćemo o uskrsnuću tijela biti slični anđelima. Anđeli su potpuno razumna bića, a tako lagana. Poletna. Bezbrižna. Raspjevana. Uvijek spremna (Preporuka: P. Kreeft, Anđeli i demoni, Sto pitanja i odgovora o duhovnim bićima). Očito da su anđeli po letu i ljepoti slična pticama (krila) i ljiljanima (čistoća), premda su po naravi udaljenija od njih. Mi imamo istu materiju kao ptice i ljiljani, što anđeli nemaju. Mi smo između. Pa ipak, sada smo suuskrsli s Kristom. Uzdignuti smo na višu razinu. To nas ujedno spušta dolje. Sličniji smo anđelima i ujedno sličniji pticama i ljiljanima. U srži, sličniji smo Slici po kojoj smo stvoreni. U tom je tajna bezbrižnosti!
Bazilije M.
Photo by Shwetha Shankar on Unsplash
