(Mt 7,16)
Evanđeoski odlomak, u kojem je pitanje iz naslova, započinje Isusovim upozorenjem:
Čuvajte se lažnih proroka. Pa se odmah počnemo domišljati tko su danas lažni proroci koji k
nama dolaze u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. I nalazimo ih posvuda. U
mentalitetu ovoga svijeta i novim odnosima što se nameću. U popularnoj kulturi. U
permisivnom odgoju. U tzv. suvremenoj umjetnosti. U medijima. U politici. U kulturi…
Dok svugdje razotkrijemo lažne proroke ne preostaje nam vremena da se upitamo: A ja?
Jesam li ja lažni prorok? Jesam li ja, koji sam svjetlo svijeta i sol zemlje lažni prorok
koji donosi tamu i bljutavost?
Svi smo mi propupali sa željom da na našoj lozi raste grožđe. Zbog čega je u
međuvremenu na njoj izraslo trnje? Treba nam za zaštitu. Treba nam protiv kojekakvih
gusjenica. Treba nam jer smo prepušteni sami sebi. Treba nam protiv djece, roditelja,
Ministarstva, Ureda i svih koji bi zobali naše grožđe. Naše trnje je izniklo da sačuvamo
grožđe. A dogodilo se da je to grožđe uništilo. Jer se s trnja ne bere grožđe.
Svi smo mi iznikli da plod donosimo. Da se svi gladni mogu nahraniti našim
plodovima. Da svi umorni otpočinu u našoj hladovini. Kada su na našem stablu iznikle
bodljike? Nemamo vremena jer nas besmislena papirologija guši i ograničava. Nemamo
strpljenja jer se obveze samo gomilaju. Želimo da sve bude brzo, kratko i bez komplikacije.
Očekujemo od djece da brzo rastu i da sve znaju. Bodljike nam trebaju da nas se ne rastrga.
Bodljike nam trebaju da bismo spasili sebe. A bodljike su uništile naše smokve. Jer se smokve
s boljike ne beru.
Pomalo sam sjetan kada mislim na sebe od prije trideset i nešto godina. Pamtim
vremena u kojima su kreativnost, volja, zanos, snaga, dobrota, sućut, razumijevanje i ideje
frcale iz svega što bih rekao i učinio.
Ne znam kada sam se i kako pogubio putem. Uzalud se opravdavam da više nije vrijeme
isto, da su prilike drugačije i da su djeca različita. Ja sam se promijenio. Dopustio sam da po
mojim mislima, riječima i djelima nikne trnje i bodljike.
Djeca trebaju dobrog učitelja, prepunog svježine, koji radi, moli i voli. Zato ću svojim
tragom krenuti natrag sebi. Da mene iskusnog, umornog i opterećenog okrijepi onaj mladi ja.
Ali ne idem natrag sebi prvenstveno da bih susreo sebe. Idem natrag sebi da bih došao Kristu
s kojim sam bio na početku. On je onaj koji može maknuti svo trnje i bodljike. On je onaj koji
me može okrijepiti. On je onaj koji mi može dati snage za dane pred nama.
Za nove navještaje.
Za nova svjedočanstva.
Nikola Kuzmičić
Photo by Nataliya Melnychuk on Unsplash
