Blagovijesna Božja zublja,
molitvena, glasna trublja,
srce mi je mirom takla,
dušu suncem obasjala,
ime tvoje pozlatila,
u njedrima zažarila
plamen radosti.
Za sva jutra nježna, zorna
u tropletu dragih boja,
praskozorja stihotvorna,
za sve dane i sva ljublja
u pleteru domoljublja,
za sva moja snažna htijenja,
za sve noći i sva bdijenja,
ti mi snagu daješ
lijepa zemljo, Hrvatska!
Ti si život, ponos, sreća,
vječno svjetlo bijelih svijeća,
skladni cvrkut sretnih ptica,
stijeg slobode, povjesnica,
zvonki zapis u srcima…
Blagovijesna Božja zublja,
na oltaru mojih ljublja,
svijetli istinom!
Nebesnika glasna trublja,
pod bedemom mojih ljublja,
zvoni pobjedom!
Na uzdarju mojih darja,
u kolijevci snoviđenja,
ja prepoznah od rođenja
ishodište stihovanja,
srebrn vrutak i čeznuća
poetskoga sebedarja,
svjetionik hrabrosti.
U molitvi skrušenoj
zrcali se znamen tvoj,
cvatu riječi uzvišene
za sve naše branitelje.
Svijetli lice pobjednice,
nasmijano, zavičajno,
obranjeno, slobodno,
sretno lice domovinsko,
preslik srca hrvatskog!
Živim radost uskrsnuća,
u ljepoti tvog svanuća
dah ljubavi osjećam.
Kao temelj otkupljenja,
na Golgoti križ spasenja,
što ga za nas, dragovoljno,
nosi ruka Kristova,
toliko te volim
lijepa zemljo, Hrvatska!
Životnu mi snagu daješ
Domovino, predivna!
Najveće su tvoje blago
ljudi vjerni i pošteni,
od zla svakog čuvat spremni
svu ljepotu bogomdanu,
ime tvoje, riječ hrvatsku.
U punini vremena
nebo pjesmom odzvanja,
pozdravlja nas Božja trublja,
koračnica domoljubna,
njezin odjek nema kraja
na obzorju sebedarja.
Branka Mlinar, mag. catech.
Fotografija: MORH RH
