U kišno jutro
kasnoga ljeta
s valom se uvis
propinje sreća,
slobodno leti,
žuborom pjeva,
k’o ptica
s daleka puta,
k nebu
uzdignuta.
Rasplićem misli,
kroz uspomene,
na gorama visokim
postavljene.
Čudesni vjetar
nježno
me prene,
protrese moja
sanjiva jedra
dodirom blagim,
mirisom pijeska,
šuštanjem lišća,
žamorom
pučinskih zvonika.
Iz crkve na stijeni,
odjekom smjernim,
odzvanja širom:
„Zdravo, Marijo“!
Ta zvonjava
slatka,
prepuna blaga,
nemir utrne,
grijehe odagna.
Treperi srce,
treperi ljubav
čvrsta k’o nada
u zavjetu
svetih Otaca.
I val taj
sretni
vraća se u me,
vjera me nosi,
snaga mi bukne,
zasja u grudima
veća od planina,
od Boga darovana,
s okusom kruha
i mirisom maslina.
Treperi srce,
treperi duša
k’o molitva k nebu
uzdignuta.
Branka Mlinar, mag. catech.
Fotografija: Ivana Grabić
