Kad susretnem majku vukovarsku, molitveni dotaknu me zvuci, osnaži me ponosom i sjetom i krunicom u drhtavoj ruci. U koloni sjećanja poteku, svaki korak svoju priču ima, Vodotoranj brižno čuva rijeku, nosi zavjet srca materina. Praskozorje novu nadu budi, svjetlost silna svu joj dušu protka, suza krene iz umornog oka, zrcali se rana preduboka. Gleda majka u
Anđeo me jedan pogledom prati kraj rijeke zlatne u raskoši mira na izvoru bistrom gdje mjesec spava dok sunce svoje lice umiva. Anđeo me jedan pogledom prati u mekanoj svili razigranog mora u dodiru nježnom majčine ruke u čudesnoj glazbi večernjih zvona. Branka Mlinar, mag. catech. Fotografija: Ante Vučković
U kišno jutro kasnoga ljeta s valom se uvis propinje sreća, slobodno leti, žuborom pjeva, k'o ptica s daleka puta, k nebu uzdignuta. Rasplićem misli, kroz uspomene, na gorama visokim postavljene. Čudesni vjetar nježno me prene, protrese moja sanjiva jedra dodirom blagim, mirisom pijeska, šuštanjem lišća, žamorom pučinskih zvonika. Iz crkve na stijeni, odjekom smjernim, odzvanja širom: „Zdravo, Marijo“! Ta zvonjava slatka, prepuna blaga, nemir utrne, grijehe odagna. Treperi srce, treperi ljubav čvrsta k'o nada u zavjetu svetih Otaca. I val taj sretni vraća se
Blagovijesna Božja zublja, molitvena, glasna trublja, srce mi je mirom takla, dušu suncem obasjala, ime tvoje pozlatila, u njedrima zažarila plamen radosti. Za sva jutra nježna, zorna u tropletu dragih boja, praskozorja stihotvorna, za sve dane i sva ljublja u pleteru domoljublja, za sva moja snažna htijenja, za sve noći i sva bdijenja, ti mi snagu daješ lijepa zemljo, Hrvatska! Ti
Dobro u duši probudi želju, ljubav u srcu upali svjetlo. Podigne pogled prema nebu, umnoži radost riječju i djelom. Posloži nebo puno toga kad čovjek pronađe put do Boga. Ljubav u svemu užiže svjetlo, hodeći s Kristom srce je sretno. Branka Mlinar, mag. catech. Fotografija: Ante Vučković
Ljubim te, Bože moj! U ljepoti svitanja osjećam snagu tvoje svete riječi i pogled blag, s izvora nebeskoga, zemlji upravljen. Ljubim te, Bože moj! U radosti života osjećam ti, dah i glas, presveto tijelo, kruh nade za sve nas. Kruh u kojem blagujemo darovani mir, poniznost i predanje s okusom ljubavi i savjesti. Molimo te, Oče, sačuvaj nam, u imenu svom, čiste duše,
Zabrujaše zvona večernja: Ave, Maria! Kao gromke rijeke ispod mostova: Ave, Maria! Nad gradom nebo divno sja: Ave, Maria! Užiže mjesec srebrn krijes: Ave, Maria! Duša je puna radosti: Ave, Maria! Anđeo pjeva Gospodnji: Ave, Maria! U vječnom tkanju ljubavi, združeni zvone glasovi: Ave, Maria! Branka Mlinar, mag. catech.
/Andriji Matijašu Pauku i svim pripadnicima ratne 4. GBR/ Četiri su gracije predivne Dalmacije, smokva, loza, maslina i Četvrta gardijska. Udarna i ponosna, slobodonosna! Čvrsta kao planina, zavjet srca majčina, ljubav vječna, jedina, zapis Božji u genima, Četvrta gardijska, nepobjediva! Moćni korak Pauka koji rivom maršira, stijeg slobode podiže na jarbole nebeske. Štit hrvatski postavlja, svoju bojnu okuplja, nek' zločince otjera! Četvrta gardijska, srcu momu najdraža, vjerna,
Spazih je s prozora, i spustih se do mora. Preda mnom je ruke raširila maslina predivna, Istarska bjelica. Prema suncu okrenuta i ona osjeća, bliži se Cvjetnica! U krošnji joj cvrkut, ptice pozdrav dijele, nježne grane molitvene na gozbu radosnu pozvaše i mene. Podragah joj lišće i razaznah zov, ljubi bližnjeg svoga to je blagoslov, kad Gospodin prođe daj mu cjelov svoj, Prigni glavu, budi sabrana, zapjevaj
Obitelj Sveta iz Nazareta, Isus, Josip i Marija, vrutak je nade srcima vjernim, svjetiljka Božja najsjajnija. Pobožni Josip Bibliju čita, skroman, molitven, tih, plemenite duše, čistoga srca, svetac i pravednik. Siromašni tesar iz Nazareta prigrli nježno Spasitelja svijeta, poštuje Majku Kristovu, kraljicu našu nebesku. Vršeći volju Očevu, svjedoči radost beskrajnu, bdije uz ljubav milosnu u njezinu krilu začetu. Očinsku ruku Isusu
